ono iza lica...

   Bio je tako blizu, pomalo skriven... praktički vrata do vrata, naravno ne otkriven... Upravo su me riječi uvijek pokretale, ili bi me rastužile ili bi me razveselile ili ne dao Bog razbjesnile. A on zna sa riječima veoma dobro i s njima me pridobio.
... u ovim kasnim noćnim satima ja mislim na tebe, ne spavam... NIšta mi u ovom mom životu nije jasno! Dvije godine tragam za snovima, tragam za zagrljajem, poljubcem i toliko sam se uljuljala u to silno traženje, da su mi tvoje oči napravile totalni lom u mom sistemu... Sada više ne spavam jer se trebam naviknuti na izjavu "Ja imam dečka!"  Definitivno, moj svijet je doživio centrifugu! Oči mi čudno sjaje, stalno se smijem, hej ljudi. pa osjećam se kao da me netko vratio u srednju školu!
...baš kao more, valovi što dolaze i vjetar što tuće u jedra... to me jutro zove... Nešto kao oluja što me sljedila brzim korakom i pitala za moje ime... Da, to si ti! Potpuno neočekivano, snažno, ali i nježno došao si pred moje lice... i pomaknuo i nebo i zemlju... vrati me na moje ceste, molim te... Ja sjajim! Jeli to ljubav?  Ne znam jer je nisam probala, a one krhotine što prepričavam kao najveću romansu samo ju rez i rana, kojih se bojim kao najvećeg zla... Zato ako posustanem, molim te ne sudi me, ja samo ne znam korake ove svima tako znane muzike... Ako stanem, to samo strah je, ti gurni me...Ako pogriješim, reci mi nježno, i ispravi me... Ti, što poznaš riječi i djela, nauči me plesati i živjeti bez samoće...

Ma samo se opusti i njegovo ime izusti, i svijet ce biti tako jednostavan... a tvoji snovi tako realisticni.

Opuštanje, hmmm kako jednostavna riječ! Moj oklop, moja kob!