(i'm) the end of the family line..
nije strah u pitanju,nije u pitanju zbunjenost..dogadja se i dogadjat ce se i dalje.meni,nekome koga poznajem,..u najvecem broju slucajeva dogadjat ce se zenam koje nikada i ni pod kojim uvjetima necu susresti.
stojim pred ogledalom,promatram se..nista se nije promijenilo. tijelo je isto kao i jutros,kao i jucer.., ali,ipak,nisam ista ja. nesto se promijenilo.. u meni.onaj mali dio,ono sto zovemo dusom,razbijeno je u nekoliko komadica..bilo je dovoljno ubaciti jedan mali predmet zvan 'sumnja'..bilo je dovoljno reci postoji mogucnost da bi se poremetio tijek lupanja srca.
da li cu izgubiti tu nevjerojatnu mogucnost..mogucnost stvaranja,prenosenja dijela sebe u neki novi,neiskvaren,cisti i poseban oblik zivota?
ne,ne vjerujem u to..bio bi to prejednostavan nacin da me se 'zagubi'.mora biti da stavlja pred mene neku novu 'igru' kojoj jos uvijek ne vidim svrhu..
ok,spremna sam. bijele figure su na Tvojoj strani ploce,cekam otvaranje...i pratim igru.
08.02.2004. u 22:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar