dvi tri riči

Kad dan krene naopako... Prvo me probudi kišica,a ja moram ić radit,umjesto valjat se po krevetu i guštat!  Sjednem u auto kad počne prolom oblaka i naravno svi voze ko puževi a ja kasnim! Upalim radio kad dere mi se Arsen baš "onu" pjesmu koju nisam ni u ludilu trebala čut! A onda, stojim na semaforu u autu,onako u uniformi, kad ko stoji kraj mene u svom crvenom ljubimcu? E baš on! I trubi mi, ko tele radi neke grimase ne bi li ga primjetila,a ja se kao ono pravim da ga nisam vidjela...
I otvaram ja prozor,i on naravno, i čuje on mog Arsena kako se dere baš tu pjesmu koju nije trebalo,u baš ovom trenutku;
i onda me nešto tako trgne iz te "situacije" kad šta- budala se zalipi u mene,kaže nisam te vidija zamaglila mi se stakla!
A ventilacija,a? Šta misliš da je upališ pitam ga ja? I stanem se ko luda na sred semafora prepirat s budalom onako u uniformi i pokisla do kože. A on s početka priče? Naravno,nije ga bilo....
I znala sam da sam trebala jutros ostat u krevetu!
 
Poslije ljubavi,
ostaju telefonski brojevi koji blijede…
Poslije ljubavi,
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima…
Poslije ljubavi,
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini…
Poslije ljubavi,
ostaje stol u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima…
Poslije ljubavi,
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6…
Poslije ljubavi,
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj…
Poslije ljubavi,
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali…
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž…
Poslije ljubavi,
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"…
Poslije ljubavi,
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi…
Poslije ljubavi,
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu…
Poslije ljubavi,
ostaje povrijeđena sujeta…
Poslije ljubavi,
ostaju drugi ljudi i druge žene…
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa . . .
 
Arsen Dedić

jebi ga.

i ja kažem.