tipovi muškaraca

znaš kaj mi je fascinantno na ovoj iskrici, a to ću nalijepiti u weblog da svi čitaju. evo o čemu se radi:
započnemo razgovor s nekom zanimljivom osobom i nakon nekog vremena rečenice su sve kraće i kraće. na kraju se svedu na bok, kak si i kaj radiš, a sve to jer se komunikacija zadržala samo na crnim slovima. to je samo još jedan dokaz da razmjena informacija ima jako malu ulogu u ljudskoj interakciji. da su mimika, pogled, geste, tjelesna konstitucija, emotivni naboji koji se kriju iza rečenog, ton glasa, intonacija i sve ostalo, u biti odraz osobnosti.
iako tu činjenicu znamo, ili smo ju čuli, još uvijek padamo pod iluziju da će se nešto dogoditi, da ćemo naletjeti na još zanimljiviju osobu od one s kojom smo tipkali. i tako u nedogled.
zar niej to čudno?

i šta ti je tu čudno?

Napokon istomišljenik! Da, tako je kolega :) Godinu i pol ovdje ide vašoj tvrdnji u prilog... 60 % komunikacije u RL je neverbalna. Prema tome, svi mi ovdje smo ludi ako se nadamo da će biti nekog kruha od ove iskre :)

rohan....pa jel ga nemamo..........ajme opet

kako kaj je čudno ?????
to je svojevrsni bijeg u zemlju dembeliju. možda nekome može biti zanimljivo tipkati se satima i daniam, ali nakon nekog vremene ti to postaje debilno jer želiš razmjenu s osobom, a ne s crnim slovima koje je netko tipkao s druge strane.

neće bit kruha nego smijeha, a nekad ti je to potrebnije.. i zato ne volim razmjenu fotki jer nema vibre.. vibre!!! hehe

Nije čudno da prestaneš pisati nekome tko ti nije zanimljiv. Nije čudno da virtualni odnos preraste u RL odnos, ako ti netko je zanimljiv. Nije čudno da si razočaran ako se to ne dogodi.

Mirjanice, sunce mu :) Kad velim nema kruha od ove iskre,mislim pri tome da je mala šansa da ćemo čut svadbena zvona s nekim iskričarem držeži se pod ruku :) A zajebancija i pisanje po blogu - yess, to se traži :)))) U tome ima kruha, ak već trebam sve objašnjavat, grrrrrr

luce je sad napisala takvu semantiku. evo kaj mene muči: ako se ja dopisujem jer me netko zanima, onda me zanima da li se i ona dopisuje zato što ju zanimam ili zato što čeka da poruke prerastu u dvije riječi.

Ma kakva semantika. Sve se to razjasni samo od sebe. U svoje vrijeme.

ma sve ti to zavisi od osobe.. ja se ne dopisujem s nikim reda radi.. previše sam dragocjena sama sebi:)) znam kak zvuči al sam poštena prema sebi i drugima.. ni ja se ne nadam crkvenim zvonima rohan jer to u MOJOJ ISKRIČARSKOJ STVARNOSTI (čitaj glavi) nije moguće.. za nekog jest!! blažen taj...

rohan nikad ne reci nikad možda se potrefi neki mačak! al češ onda da mijaučeš......

Hmmmmm....da... možda se i potrefi :) Živi bili pa vidjeli!

al češ mijaukai od jutra do sutra! pa nisi do sada nikog onako simpatičnog upoznala?

nit je čudno nit je dokaz toga o čemu pričaš (što ne znači da fizičku komponentu možemo ignorirati), već samo dokaz da rijetki ljudi znaju komunicirati, bilo da je riječ o tome da se sami izraze ili da se koncentriraju na ono što im drugi govore... ;) a komunikacija ne mora biti razmjena informacija.

pike morat ču te ispraviti komunikacija je prijenos informacija od pošiljatelja ka primatelju preko komunikacijskih kanala uz uvije da primatelj razumije poruku pošiljtelja......v.sriča

Mirjančice, prijateljice draga :) Naravno da jesam. Hrpu super likova. Hrpu super dopisivanja. S nekima bila u vezi. No nakon nekog vremena se ispostavilo da to ipak ne šljaka u RL. Ne šljaka, i moš ga fućkat! Kad makneš iskricu kao pozadinu, ostaje praznina.

ja tebe neću morat, al ono... profesor se zove Srića, a autorica bloga dobro zna da sam mislio na informacije u užem smislu riječi. ;)

Luce_na_nebu je dobar komentar dala. Bas suprotno blogu. U rl glumetamo, ovdje to ne moramo.To sto ti je komunikacija zamrla stotinu puta to samo znaci da je pocetni interes splasnuo i da jednostavno nema zajednickih interesnih tocaka za dalje. Bila nam je nepoznata osoba... komunicirali smo.. ispraznili pocetne zalihe kredita... nismo stvorili nove za neki nastavak komunikacije, netko je izgubil interes i utisal se... i bok..
I kaj tu ima cudno i neprirodno? Meni je neprirodnije sto ljudi cesce apriori odbijaju komunikaciju... upravo zato kaj znaju da bu im poslije teze otkantat nekog od dalje komunikacije pa preventivno odbijaju .Ovdje nije tesko otkantat nekog pa je lakse i dati mu/joj/sebi sansu .... ko zna. Neka i stotinu puta fuleknes.. al onaj sto
i prvi put ce vrijediti svih promasaja dotadasnjih. Upoznat ces osobu koja ce vrijediti tog sjedenja za kompom a ne bi ju upoznal mozda nikada da nije ovog. Ja osobno imam bar 20-ak takvih pozitivnih primjera i drago mi je sto sam te ljude upoznao i popio stotinu kavica sa njima u rl.

vjeruj mi da mi je tog profe dosta za cijeli život kad sam većinu njegovih knju+iga morala naučiti za jedan jedini ispit ali ne kod njega!
rohan znam da neke stvari ne funkcijoniraju u rl ali imate vjerojatno oboje krivicu jer treba se potruditi i to najviše kao da iskrica ne postoji!

naime, kao što komunikacija može biti neverbalna, za što ovo, priznajem, nije najsretniji medij :D, tako i pri pisanoj komunikaciji možemo odabrati hoćemo li je po inerciji ograničiti na dopunu neverbalne razmjene informacija (u svakom smislu :D) kao što to i prečesto radimo u svakodnevnom životu ili koristiti prednost pisane komunikacije pred usmenom, dakle mogućnost pomnije koncentracije, preciznijeg formuliranja misli, igre koja pruža informacije koje se po svojoj prirodi u mnogome mogu izjednačiti s onima koje u stvarnosti izmjenjujemo mimo naših, često trapavih i nedomišljenih, riječi.

to, dakako, može biti osnova za promjenu prirode komunikacije dvoje ljudi i u RL - uz malo volje, truda i sreće. kontekst iskrice je sporedan, možete isto tako razmjenjivati mailove, klasična pisma...

komunikacijski kanal je najrjeđe kriv, problemi se rijetko kriju unutar definicije profesora Sriće koju je tako spretno prilagodio iz izvornika ili tematike koju desosirni namazi i ekipa žvaču od pamtivjeka, nema alata koji može nadomjestiti znanje i vještinu... ili skraćeno: mali mi je al sam tehničar ;)

od ostalih zaključaka izdvajamo:

a) Za neuspješnu komunikaciju ne trebaš Iskricu
b) Ovakva komunikacija jednako je prednost u upoznavanju kao i, uvjetno rečeno, hendikep - naime, par dugih nogu, ovećih okica i nemuštih riječi u RL-u će me odvest na korak do upoznavanja tate i strine Julke iz Siska, ali ovakva komunikacija bi to mogla pokvariti...darn ;D

au, shit, zanimljivo ovo, onako za sjetiti se koliko smo ljudi putem ove ili one komunikacije upoznali, mislim da iluzije koje stvaramo uvijek postoje bez obzira gdje bili, stvaramo ih sami ili su dio nas ili nisu, recimo da sam ovim i ovakvim načinom komuniciranja upoznala meni neke jako drage ljude koje sada već dovoljno dugo poznajem, i da, nađemo se i da komuniciramo s nekima više, s drugima manje, ali smo ih upoznali i proširili krug na one koji su u stanju tipkati i pričati, a i na one koji tu i tamo kažu samo bok...kako si, sve ok...vještina komunikacije, cilj, bit zapravo ovisi o onom ljudskom pokušaju, čujem te, vidim, te onom tipkamo se, pa možda i skupimo hrabrost razotkriti svoja lica...sve ovisi o onom jesmo li dovoljno svjesni i što očekujemo...komunikacija tipa dobijem dajem, informacije, he, džiz, mislim da se isto događa i u RL, kada susretnete poznanika/cu, pa ga/ju reda radi on vas vi njega/nju pitate, a kako si? Ma, kao da vas je briga, pitate jer ste se slučajno sreli, ali jeste li i dovoljno zainteresirani znati kako je? Sličnosti postoje, ali i razlike, one, do kuda i kako i koliko je netko u stanju zaista komunicirati...te one vještine kojom želimo i možemo...razdvajanja jednog od drugoga, iluzije iluzija i one famozne " a zar se nešto treba dogoditi"...

ja sam upravo nekako družeći se sa ljudima sa iskrice..mislim na virtalna druženja sa virtualnim frendovima iz klubova i na pvt s istim tim ljudima..shvatila da sve neke tzv veze sa iskrice traju maximalno tri mjeseca...i ljudi i opet tragaju i traže nešto novo...to je ta napast iskrice..što čovjek stalno misli da će naći još bolje i bolje...NOVO..to je to....
nije čudno to je upravo proizvod svega ovoga...

zanimljivi, pametni i britki komentari!

profesore, čini se da imaš kvalitetne posjetitelje svoga webloga!

o temi...mislim da je najvažnija motivacija i nas i osoba s kojima se dopisujemo..što ona koje smo svjesni, što ona koje nismo (ova druga je presudna, dapache)..

razne su kategorije ljudi ovdje i različito se traži...neki su zauzeti i žele jedan sasvim durgi život postići ovako virtualno..nabrajam samo neke primjere..
neki žele jednostavno samo seks i sve senzacije oko toga...
ima ljudi koji su osamljeni u rl pa traže prijatelje ovim putem..

naravno, najzanimljivija je kategorija onih koji traže vezu..ona opcija:"želim ostvariti dugotrajnu vezu"..e pa sad, sve štima, ali pitanje je što smatramo pod veza, kakvu osobu, jesmo li realni u svojim očekivanjima, jesmo li uopće sposobni za vezu i bliskost ( po mome, masa ljudi ovdje nije, na žalost, na žalost)..i od tuda razlike u dopisivanju...nekome paše da se dopisujete beskonačno jer ništa drugo i ne želi, a nekome je poslije određenog vremena besmisleno, što i jest..dapače, mislim da je i svojevrsna degradacija ljudskog kontakta da se samo piše i piše, ma to mi je čak i perverzno na neki način pa nije čudo da ti osoba izgubi inspiraciju i na kraju ti samo odgovara jednočlanim rečenicama..

godinu dana iskre i intenzivnog druženja što online što preko klubova dovelo me do ovog iskustva, i zasićenosti, naročito raznim prenemaganjima, pa ne zamjerite ako zvučim previše isključivo..
na stranu net romanse, ali common sense ipak treba prevladati kao i smisao za realnost...

jedino, ako to baš zapravo i ne želimo?;)

slazem se s tobom, ja se zato ne dopisujem unedogled, nego par dana dok ne stignemo dogovoriti sastanak uzivo... Bas ta neverbalna komunikacija je kod mene presudna i samo uzivo mogu odluciti da li cu s tom osobom ostati u i kakvom kontaktu!