THAT'S ALL, FOLKS...

Sufijski mistik Shems ed Din Tabrizi priča o sebi : "Još kao dijete su me smatrali posebnjakovićem... Nitko me nije razumio...."
Moj vlastiti otac mi je nekoć rekao: - Za ludnicu nisi dovoljno lud, za samostan nisi dovoljno produhovljen. Stvarno ne znam što bih s tobom...-
Odgovorio sam mu : - Jednom su kokoši podmetnuli pačje jaje. Kad se pače izleglo vrijedno je trčkaralo za svojom kokošjom mamom. Sve dok nisu došli do rijeke. Pače je skočilo ravno u vodu i zaplivalo. Mama kokoš je na obali prestrašeno i zabrinuto kokodakala. -  
"Vidiš, dragi oče, stupio sam u rijeku i zaplivao, i spoznao da sam u njoj kao kod kuće. I stvarno nemaš razloga da mi prigovaraš, što si ti radije ostao na obali..."
Stvarno,  zašto su naši roditelji tako zabrinuti za nas? Osobito ako smo malo drugačiji od drugih? Zašto nam neprekidno prigovaraju i uporno nas žele promijeniti..??
Što je najgore to traje zauvijek...i kad oni imaju 90 a mi 70 godina, slušat' ćemo iste kritike...:))
A  da li se zamislimo kakvi smo MI kao roditelji..???:)
 

jer kroz nas dobijaju šansu da ponovno prožive sebe.

moja mama ne odustaje da "dotjera" moju drugačijost ... ja ne odustajem da "dotjeram" drugačijost svojih prinčeva (možda drugim metodama) ... ali sve je opet ... ona krug ... od koga počesto ... boli glava ... :)))... sve

meni moja mama i dandanas prigovara kao da sam tinejdžerka..:))

Nobodys, najgore je kad roditelj od djeteta želi stvoriti svoju kopiju...:)

rijetki to izbjegnu.

da, mirna, dobro i mi bi dotjerivali druge...:) ali ovo je specifičan odnos roditelj-dijete, koji katkad traje do smrti...:)

...điii, ovo ko naručana pričica za laku noć!...

Imam dara, da kad me nešto naživcira, to preokrenem u humor... Zamislim tako da moja mama ima 90 godina, a ja oko 70...i ona bi me još uvijek nagovarala da skratim kosu i promijenim frizuru...i prigovarala bi mi što se ne udam....:))))

majke nam pričaju uspavanke dok ne umru, životne lekcije i na samrti, a šta ja sve ne pričam svojoj djeci, u procjepu između ne bit ko moja mat i bit ko moja mat i podsvijesti, presdvijesti, ida i ega...vrijeme je za pokupit se u krevet.

...kam bute svi stali?....

beauty, ja cijelo veče hoću postavit post i nisam mogla jer me je izbacivalo sa iskre...valjda prevel'ka gužva bila...:)

evolucija...

Nobodys, taj odnos prema roditeljima, i onda odnos kao roditelj prema svojoj djeci vrlo je važam, jer ključ je sudbine neke obitelji...:)

u čem je evolucija...mače...??:)))))) ak' ti je neprilično, da te ovako oslovljavam dajem na cut...:))

"Vaše kompetentno dijete". Nakon te knjigice prestala sam odgajati djecu. Jer su kompetentna.

pile moje...svaka nova generacija je naprednija...to je evolucija...to kaj roditelji teže shvaćaju(konzervativni) i puni su strahova nebu evoluciju sprečilo:))evo ti čokolada...

...oupn jor majnd...

mače moje, nisam pile, ja sam pače...:))

Nobodys, djeca su kompetentnija od nas...jednako kao što smo mi kompetentniji od svojih roditelja..:)) zanimljiv raskorak...:)

e da si ti pače mi bi davno kavu pili:)) ti si pilence...

držiš se ti obale:)

mače moje, plivam samo tamo kuda volim...::)

znam pile moje...u poznatim vodama:))

big_bjuti, vot du ju min sejing - oupen jor majnd...:??))

616, rado plivam u nepoznatim vodama, jako rado istražujem..:)) nažalost ne poznam dovoljno vrhunski dobrih plivača, koji bi mi pravili društvo....:)

ah...daj si priliku:))buš upoznala i ronioce...

laka ti noć iz velike dubine:)))pile moje...

hehe....ja ronim u duljinu a i u dubinu, na dah...tralala...:)) di bum si društvo našla...?:)

'noćko....:) zaroni u dubine sna...:)

glupost! heavy weight.

a što te smeta, metlice..??:)) kaži, pa, ako ne valja, ti pometi...:))

Točno je, da je dijete kao odapeta strijela! Strijelac cilja metu,zateže tetivu i odapinje strijelu;
Kad je to urađeno,ne može je više usmjeravati ili joj izabirati neki drugi cilj.To je kraj svih mogućnosti utjecanja.
Temeljno je pitanje,do koje dobi (godina) traje izbor cilja,ciljanje i zapinjanje tetive ? Dopunsko pak,koliko je strijelac izabrao "pravi cilj" i koliko je zategnuo tetivu ? Kolebljivost i nesigurnost strijelca,djelomično određuje putanju strijele i duljinu leta!

kormoraniću:)

Liberal ne znam što si htio reći točno, nisam sasvim razumjela...

Možda to da je dijete unaprijed karmički predodređeno za rođenje kod nekih roditelja...

lenobca a što je kormoranić?????:))

ona patka kaj lovi ribu roneći:)

oš reć da sam ja pače kaj tak lovi ribice...:))))

volim ronit, al ribe ne lovim, a i za ronit mi fali "sparing panter!!"...:))))

a kaj ćeš susjeda i ja norim sam:)

zasad još ne norim, samo ronim ...:)) a ti noriš, a dal' roniš ...??:))

ccc mali pa ronim ko sekira :))

...normalno je da su roditelji zabrinuti za svoju djecu ali moraju biti svjesni svojih limita i granica. Da svaka nova generacija nije sposobnija ili pametnija svijet ne bi išao naprijed. Ipak se moramo složiti da je globalni napredak u zadnja dva desetljeća znatno ubrzao korak. Kao nekakav elektroničar-informatičar valjda sam kvalificiran da to ustvrdim. Znanje i informacije nikada nisu bile dostupnije a posljedica toga je i velika promjena načina života i spoznaja svijeta oko sebe. Mi "starci" se više baš i ne možemo s time nositi, odnosno shvatiti. Na nama, roditeljima je, po mom uvjerenju, bitno da im usadimo temeljne ljudske vrijednosti i uljudbe i ako to uspijemo, napravili smo gotovo sve. Pretjerana kontrola, pametovanje po mom mišljenju samo vodi nazadovanju. Svaki čovjek mora biti kreativan, istraživać i u neku ruku avanturist. Vođenje za rukicu kroz život nikome nije donjelo ništa dobrog. Kako je uspon normalni dio života, isto tako je i pad, normalan i neophodan...:))))))))

o dobar večer galebe1
malo sam ti djevojčicu samo pripazio:)
naj kaj zamjerit:)))

sagi, prilično temeljit komentar...:)

o globalizaciji se već toliko piše, možda čak i previše... pravo je pitanje kako u takvim uvjetima brzih promjena djetetu usaditi temeljne vrijednosti...one koje postoje oduvijek...:)

lenob'ca olabavi malo sa tim galebima ili sličnim...

kao roditelj i time nepobitno kompletna i prosvijetljena osoba izjavljujem da ću mu prikinit male ručice,a ondak ću mu prikinit male nož'ce ako ne bude kako ja kažem dokgod ja nosim doma pivo i parizer i imam dlakaviju podlakticu i težu šapu :D

ajoj, pike, što si nemilosrdan...:)) A što kad te mali preraste, pa njegova podlaktica bude jača...??:)) Oćeš onda ti sjedit i čekat da on donese parizer i pivo...??:)))))))

sad sam uvređen ,nečem više pisati i idem upaliti svoju mašinu snage oko ,preko 4000 nojeve i grem u Sloveniju.

...u svakom slučaju, ja moram još samo platit svadbe i fijuuuu iz mog života, konačno mir, red i sloboda...:))))))

e, sagi, spremaj miraz...:) a ono fijuuuu ... ne znam baš, doći će unučad i trebat će baka-djeda servis...:)

lenob'ca, zakaj se pa ti tol'ko vređaš da moraš u Sloveniju othajcat...??:))))

...sloboda nema cijene, niti jedna suma nije prevelika ak smanjim broj osoba koje mi se muvaju po kući...:))))))

di to pitanje?

aha, viđu. naravno da će nosit. i onda će imat pravo reć odi deda zajebi tamo sjedi kraj ognjišta i seri po Iskrici... na ti keks. :D

...pike, imam svoje planove...:))))))

pajk, ne vidiš baš ružičasto svoju budućnost sa svojim potomkom...?:)) a kaj buš i pod sasvim stare dane još uvek po Iskrici šaral...??:)) no, pač bar buš keks dobil..:))

sagi, kada jednom odu, rjeđe ćeš ih viđat... pa ćeš ih viđat radije...:))

...to sigurno, 300Km na jug je moja idealna destinacija...:))))))))

sagi, hehe i ja bih na more..:) oženi djecu u Dalmaciju...:)

...fino piše u profilu kud pucam...:))))))))))

Hodaš na Japetić...al' to nije to...:) Plavi slani bazen od 11 metara...:)) a zašto samo 11...?:)

....zato jer je to granična dužina koju smijem vozit a i granična dužina kojom objektivno možeš upravljat sam...:))))

....hm, nisi skužila "Na svojih jedanaest metara sa plavim slanim bazenom skroz okolo.." 11m se odnosi na brod...:)

eh, da izgleda da svi muškarci žele brod...:) zbunilo me onih 11 metara...ne znam puno o brodovima...:))

štoviše, čovjek valjda polazi od sebe...ja bih recimo željela jedan jaakoo veliki bazen sa morskom vodom..:))

...hahaha, dobra večer...:)

i tebi dobro veče...:)) nasmijala sam te...??:)) brodom ili bazenom...??:))

...obadvoje, u paketu...:))))))

znači, mojim neznanjem o brodovima...:)) i mojom djetinjastom željom za vel'kim bazenom...:)) pa i meni je smiješno...:)) i dobro je nasmijat se malo...:))

...a da, pa svi se ne smijemo dovoljno, treba iskoristiti svaku priliku...:)

pa da, život je kratak... uostalom, moja deviza je, kad ti je najgore, a i inače, nasmij se sebi i svijetu...:)) a baš sam malo i željna humora...btw, zakaj na TV nema više dobrih starih komičnih filmova, neg' sam' horor, seks i nasilje...?

...a čuj, danas je neko drugo vrijeme a i humor je drugačiji, ljudima su druge stvari smiješne...:))))))))

ma ne mislim baš na one prastare filmove, nego na TV imaš ciklus horora, playboya, krvožednih serija...:)a zakaj nema ciklus komedija...??

...ma u principu nastojim pratiti samo dvije serije, galacticu utorkom i navy cis četvrtkom, ostalo onak, ak mi se potrefi u raspored. Imam tv karticu u kompu pa mi je tv slika stalno na monitoru u prozorčiću pa i sada dok ovo pišem. Al da me pitaš kaj je bilo prije 5 minuta ne bih znao. U stvari uopće ne obračam pažnju na ono kaj se zbiva...:)

Ma ja gledam Tv jednom godišnje, zbilja iznimno, zadnje što sam pratila bila je serija Prison Break...:) kod nas prilično čudno prevedena kao Zakon braće... (?!)...:)

Švrčo:)

ljubav, nama granica.
Kada je u pitanju roditeljska ljubav, tada rasprava o granicama je bezpredmetna, Ona funcionira u svim dimenzijama i nezaboravlja se., dok je nezaboravimo, ona živi. živi dok mi živimo
Zašto nam katkada idu na živce?
Usporava nas u razvoju naše osobnosti, želimo biti svoji, imati svoju prepoznatljivost. Roditelj zeli ti pretočiti iskustva i putem tebe realizirati svoje snove, vjerujući da su najbolje kako za njega tako i za tebe - pa ti si njegovo djete, nešto najljepše, najbolje što ima u životu!
tu ljubav preslikavamo kasnije kada i mi postajemo roditelji, možda nam se način nije sviđao, kada smo bili mlađi, ali on je dio nas
Zaključak;
Volite , nikada nečete pogriješiti. Nema velike ili male ljubavi,
Ljubav se ne mjeri veličinom ili težinom! - ona se mjeri ustrajnošću i bezkompromisnošću
to je naš najbolji dio i nepresušan izvor i što ga više rabimo, više buja

Zizi, mogu li te tako zvati? ...ti si nepresušan izvor inspiracije:-)