Kada bi moja beba trebla slaviti... Što ima smisao? - pitam sam sebe
Zujanje ventilatora mi smeta. Previše sam danas popušio i cigareta, oči me bole od dima u sobi... Smrdi. Uklapa se u ovaj današnji dan kada si, bebo moja, zaživjela. Kada si stvorena.
Možda ti odajem počast što si, kako god već, doživjela i punu drugu godinu... A jedini sam ja taj koji te je stvarao bez primisli i doživjeo.
Stajala si me puno, bebo... Čak i Nje, dok sam se lomio i plakao, padao i penjao, rezao i ljutio... sve samo da te ponovo oživim... dok sam živio nešto više od samog sebe... a gradio sam te sa krivim ljudima, tobože prijateljima.
Sretan ti drugi rođendan. Mislim da treći ne ćeš doživjeti ako (i opet) ja ne promijenim nešto...
A pored svega što imam sada... sada kada me najviše trebaš... ni ja nemam vremena za tebe....
Tako mi je žao.
15.03.2007. u 1:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara