sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Zaboravom ću lizat rane od kopriva koje sam brala dok sam još mislila da na mojim dlanovima samo oporavak počiva. I ostavit ću svaki ožiljak kojeg nađem na putu, kada budem igrala u ogledalima, dok mi na leđima bude pogled koji skriva da sam bila jedina. Odrasla i možda i za mrvicu prerasla. Kada zaplešu sati nakon tempiranog broja obzora, koje si htio gledati, koje si imao priliku buditi odzvanjat ću na usnama poput riječi borovnica. Bit ću svežanj malina, spremljen da bude zimnica. Sve do nekog novog proljeća kada se glicinij prospe u slapovima.
Trnje nekoć davno prodano na licitaciji, tko više povrijedi njegovo je. Negdje na doku imam mornara. A jedrenjaci na svojim provama zrno soli i obranu od valova. I može se ponekad ako nema vjetra i puhati punim plućima u jedra. Dignuti zastave svih akvatorija. I opet ćemo se igrati gusara. Koliko daleko možemo tvrditi da sve ono što djelimo ima pravo na zastaru? Gatam sudbinu iz autobusnih karata. Jeftino i vrlo točno. I znam u sekundu predvidjet svaki drhtaj koji bi da ga pustim zagrlio svijet. A ja ga dijelim na centimetre, da duže potraje.
Prodajem jeftino parole na svim glavnim raskršćima, i svesrdno se nadam da će barem malo biti potpomognute istinom kada ih izgovore drugi. Naime, garantni list mogu samo sebi izdati. Popravljam kišobrane sunčanim danima, pored gradskih fontana. Podsjetnik da se od sunca treba više zaštiti nego od kiše. Ona te smoči, par mokrih čarapa brzo zamjeniš, a ono, ono te ipak sprži. A to sunce tako lijepo sija u nekim očima.
Mjenjam dotrajale sanjarice. Anagramiram sve riječi koje bi možda mogle imati prizvuk odlaznih koraka. Sviram samo bijelim tipkama. Ravne tonove da se zauzdaju emocije. I samo se još uvijek mučim sa mozaicima. Svi su složeni, a opet poneki dio nedostaje. Pa pretačem slagalice iz jedne u drugu. Kalemim voćke ako baš zatreba, po svim većim gospodarstvima, iz sebičnih pobuda. Jesen mora biti bogata plodovima. Da stvori ravnotežu sa ranim trešnjama. A ponekad, ponekad plačem po sprovodima. Tako puno lakše sakrijem od svijeta da ne znam živjet sa suzama.

imam dva-tri stabla jabuke,kasne,pa ako želiš....

Obrezuješ li masline?

..MAJKO MILENA !!!

Nebo suzama ne vjeruje...A,ja -uživam u svakom tvom slovu...

masline berem,imam jedno 200 stabala :))

neidentifikovana :)))

a moje jabuke???:(

moj macan to posadija a razumi se ko ja u astronomsku fiziku...

Majstorice, ti si žena mog života.

cimic ajde reci nešto novo :))

ma to, ta zadnja rečenica se traži :)))

ta zadnja rečenica je baš sjela gdje je trebala :)))

vauuu:) samo mi osta za reći:DD

..bla bla bla...

ovaj minotaur je incidentan :DDDD

MZP pa koliko ih to imaš??? sjećam se nadzornog,pa sad cimic... Who is the next? :DDDDDD

minotaur bi malo bio u centru pažnje :D

..incidentan, ali pravedan..

anna muškaraca nikad dosta :D

..daj majstorice..ti si bila jako malo u centru moje pažnje..platio sam odmah cugu i krenuo..

pa ovu sliku poznam, minotaur, si ti imao prije neki drugi nick? koji nije bio na blogu?

..maaa kaaakvii..

minotaur ajd odi nekog drugog provocirat, to ti kod mene ne pali :))

..opskurna rupa preko puta busnog kolodvora ni meni nije neka asocijacija za flash..

laku noć i ovdje :)

laku noć :)

laku noć , ljubavi.:)))))

(MzP ima nož..I,sve ,po kratkom postupku,presječe..he he)

a ko ti je ljubav?

samo noć

nemam nož ali imam iskustva :)

hahahahaha cimic zajeb :DDDDDD

Dobro, onda umjesto ljubavi:-ljepotice.

bolje nož nego rob..

opet si mi nedorečen

bolje bolje nego manje bolje

dobro, onda:-najbolja.

cimic diši :DDDDDDDDDD

Vidis da je i ane prije tebe shvatila.

mi se žene ponekad trebamo pravit blesave tako da vi muškarci mislite da vodite

ja se ne trebam pravit :DDDD ma gle ti njega na pvt,a najdraži su mi ovi "kak je u Šibeniku?" i šta da ja njemu sad odgovorim? možda "tak"? :DDDDDD

Eto, mi se pravimo nedorečeni, čisto zato da bi vrata ostala makar malo odškrinuta i za druge kombinacije.

vidim ja to cimic, zato i ne trzam

Ma svejedno mi se sviđa što napišeš. Laku noć.

kako on to izvede... i štaš mu sad,pohvali i pobježe :DDDD

:)

off noćććć

Noć,Ane...

auuuuu, nisam dugo bila na nekom sprovodu, ali svi umiru oko mene, jesu li zato prekriženi svi datumi dolazaka i odlazaka na stanici iza ugla??? Dok promatram natpise tih takozvanih putokaza, sjetim se kako sam jednom davno stajala sa širom otvorenim dlanovima prema suncu, a snovi su poput crvenih latica lepršali zrakom. Tu i tamo netko bi tek spomenuo svoje ime, da čuju oni koji nikada ništa ne izuste, ali znaju da svaki trag kojega za sobom ostave bolno podsjeća na rasprodane osjećaje mozaika sreće...