Posljednja cigareta za danas...

Danas sam fakat puko. Vise nisam mogao izdrzati doma, vec mi je bilo dosta svega, nitko od ljudi koje sam zvao na kavu nije bio raspolozen ili su bili zauzeti drugim obavezama ili nesto trece. A jezi ga, sto sad? Nista. Spremio sam se, zgrabio pljuge (jos uvijek se mucim sa onim Yorkom od valentinova, fakat odvratne cigarete :)), uzeo knjigu ("Ja, Lucifer" Glenna Duncana, zanimljivo stivo) i zaputio se van na jednu solo kavu&knjigu.
Zavrsio sam u Dobrom zvuku jer mi jedan frend tamo radi kao konobar (bar sam imao s kime razmjeniti par rijeci), narucio si kavicu s mlijekom i krenuo. Nakon kave sam si uzeo pivicu (Zuja je zakon :))) i malo odlozio knjigu. I skuzio da mi je dobro. Sjedio sam solo u punom bircu, okruzen ljudima - drustvima i parovima - i skuzio da se dobro osjecam. Sjedio sam tamo, gledao te ljude, te fascinantne individue, slusao sam njihove price, njihove probleme i fore, promatrao njihove medjusobne odnose i jednostavno upijao atmosferu oko sebe (uparenu sa fakat dobrom glazbom u pozadini).
Nakon jucerasnje manicne depresije uzrokovane prazninom koju sam osjecao ovo me je stvarno ugodno iznenadilo. Ljudi jesu drustvena bica, da, treba nam netko, istina. Ali ponekad je dovoljno znati da postoji netko tko nas voli, pa makar to bili mi sami. Inace nisam egoist. Stovise, osoba koju najvise mrzim (kako kada) sam ja sam. Ali veceras sam si bio jako dobro drustvo :)))

Jutros je tvoj tekst meni dobro društvo :-)).