Tour de Luna

U ovom okrilju noći pričam s dečkima na netu i ne mogu vjerovati kolko ljudi provodi svoje vrijeme tipkajući po tipkovnici. Ali me to ne iznenađuje, jer u današnjem ubrzanom društvu valjda je i to već normalno. Mislim da smo svi tak prezauzeti obvezama po danu da se više ne stignemo osmjehnuti jedni drugima, a kamoli pružiti nekome ruku i upoznati se s njim. Ljudi moji, pa kaj nije žalostno da više ni ne gledamo jedni drugima u oči, nek svoje najskrivenije emocije i želje pričamo jedni drugima prek ekrana. A ja bi tak voljela nekome gledati u oči i vidjeti što se krije u njima.

Ima ih koji i ne tipkaju..

Nažalost tu si u pravu,kad nekome ponudiš da bira jabuku ili upaljač,vjeruj mi 95% ih hoče upaljač,jer kao mogu paliti sa njim.Simbolika jabuke kao nečega lijepog nikome ne pada na pamet.A pogledati u oći nasuprot nekome i da ti on još nešto znači nažalost to kao da umire.Ljudi ne vjeruju više u ljubav.

kaj ti imas sto godina ? ko neka stara baba razmisljas - ubrzano svijet, niko se ne gleda u oci -ma,daj :DDDDDDDDDDDDD