Između sna i jave

Hej, Ti nestašno moje...šta mi to radiš?:)
Zašto mi stavljaš na lice taj osmjeh, kojem ni tužne pjesme više ne mogu ništa? Zašto si napravio da vidim sunce čak i sad kad vani pada kiša? Zašto me učiš da više volim svako novo jutro ispunjeno Tvojim glasom, umjesto neizvjesne večeri meni tako drage?:)
Ti zločesto moje, zašto mi neprestano ubacuješ te šarene boje, zar ne vidiš da pokušavam svoj život obojiti u bijelo? I zašto mi stalno crtaš te čarobne slike...ne tjeraj me da povjerujem u savršenstvo...ma znaš da sam prestara da vjerujem u bajke...a premlada da izgubim vjeru u njih?
Nasmiješeno moje, ne čitaj me tako lako...ma daj, poigraj se sa mnom...pravi se da me ne poznaješ, da ne razumiješ zamršene niti mojih misli, da su ti smješne moje želje...da ti nije bliska moja čežnja...
Ti ozbiljno moje, ne miluj me tako tim zlaćanim okama...počet ću vjerovati sve što u njima vidim.... mogao bi mi raspršit sumnje, mogao bi me otopit prebrzo...hej, ne plaši me...pusti me da zebem još malo...:)
Ti najslađe moje....nemoj, nemoj prestat...nikad...:)

ovo je jako lijepo, Gospo

strašno....blago zlaćanome. :)

morao sam dodati komentar,bravo,prekrasno

Razmišljam o tebi:
Imaš dugu ravnu kosu-pucaš od zdravlja a i mladenački si tip.
Predpostavljam kako ti je lice duguljasto i meko, oči kao dva modra opala, a zubi bijeli kao šečerne kockice, vrat ti se proteže kao neboder, noge kao stupovi grada, trbuh meki jastuk, grudi kao dva srndača, usne su ti sočne....

romanticno