pisati pisma, pričati priče

Sjedaš oprezno, križaš ruke ispred sebe, braniš se. Od vidljivog neprijatelja - mene. S desne strane stola gledam te, spremna, ravno u oči. Lažem. Onako kako si me podučio, onako kako ti lažeš: mirno, s osmijehom djeteta.
Pet, deset, petnaest minuta. Glasno se smijem, oboje smo majstori. Laž, uh, koliko laži, nenaručene uz kolu i sok. Samo je smijeh istinit. Otvaraš lice, za njim širiš i ruke. Kažem: - K meni? - Naravno, odgovaraš ustajući. A vani snijeg: po autu, pod nogama. A u nama  - veljača:)
Je li to zaista samo želja i ništa više? Strašna, razarajuća, kao užarena kugla izrasla iz trbuha, zakotrljana nezaustavljivo našim rukama, nogama, grudima, vratom, pazuhom, bedrima i svim onim mesom unutra, unutra, unutra? - Kad god pomislim na tebe..., kažeš. - Znam kad misliš na mene, odgovaram. - I znam što radiš dok misliš na mene, dodajem smijući se, sva razlivena po tebi.
A onda te drmam. Udaram nisko jer samo mrtvi ne reagiraju. Hoću da si živ. Hoću znati koliko ti je narasla ta želja u bedrima, je li dohvatila onaj mali crveni organ u čijem ritmu život diše. Braniš se. Ljutiš se. Uzvraćaš udarac. Jednako nisko.
Ali - nema boli. S tobom više nema boli. Potrošili smo je. Sad je na redu samo radost. I snijeg se vani raduje, po ulici, na automobilima. I veljača:)
Na usne mi spuštaš poljubac, a onda izlaziš u tu bijelu radost. Nikad ti neću priznati kako sam te ispratila. Blagoslovom. Umjesto prstiju, pod jaknu ti zavukla anđele.
Neka te čuvaju. Neka te čuvaju. 

prekrasno :))

Konačno ti :-)).

kako mi je bilo milo citati ovo...

Ma profano do srži... ;)

Uh, ovo je dobro. Dobro. Jako dobro...

Što je dobro?

Pa On i Ti.

Neprijateljstvo. Laž.

Al' ipak osmijeh. Glasan, zvučan.

Jer strast je i prijateljstvo i istina. Kao što je istina Tvoje "K meni?" i Njegovo "Naravno..."

I dal' je to samo želja i ništa više, ili ipak nešto više, nebitno je. Jer to što je - strašno je i razarajuće. Užareno. Na rukama, nogama, grudima, torzima, bedrima... U dušama. U mislima koje pokrivaju jedno drugo na daljinu. U tijelima koja prekrivaju jedno drugo tu, sada, savki puta kada...

Tada ni udarci, niski, uzvraćeni - ne bole. Jer strast je jači osjećaj. Osjećaj potpun. Prepun. Nepotrošiv. Životno radostan. Vječan.

Kao anđeli...



Ne poznajemo se. Al' znam tko si...