Jedna pjesma... za sve nas...
Pjesma o keruši
"Jutros rano gdje strn šumi lupka
Gdje se bjeli trska u guguti
Sedmoro je oštenila kučka
Sedmoro je oštenila žutih.
Do uveče grlila i' nježno
I lizala niz dlaku što rudi
I lio je mlak mlaz neizbježno
Iz tih toplih materinskih grudi.
A uveče kad živina juri
Da zauzme motku il' prut jak
Naišao je tad domaćin suri
I svu štenad strpao u džak.
A ona je za tragom trčala
Stizala ga kao kad uhode
I dugo je dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.
U povratku vukuć' se po tmini
I ližući znoj s bedara lijenih
Mjesec joj se nad izbom učini
Kao jedno od kučića njenih.
Zurila je u svod plavi glatki
Zavijala bolno za svojima
A mjesec se kotrljao tanki
I zašao za hum u poljima.
Nijemo, ko od milosti il' sreće
Kad joj bace kamičak niz brijeg
Pale su i njene oči pseće
Kao zlatni sjaj
zvijezda na snijeg."
Jesenjin
P.S.
Prijevod jedva nađoh pa ga hoću ovdje sačuvat. Pjesma se može recitirati sjedečki. Ili stojeći. Svejedno mi je. ;)
21.04.2007. u 17:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar