.
Upravo razmisljam o tome koliko je proslo da se nismo vidjeli.. cini mi se kao stoljece, i racunam u realnom omjeru to bi bilo negdi oko 2,3 tjedna.
Zaprepastim se kad shvatim kako sam ga vidila zadnji put u ovu nedjelju.
Toliko ulozene snage i borbe, a tek sam prezivjela niti pet dana.
Obeshrabruje me to, iako vjerujem da je to bilo najtezih pet dana.
Moram izdrzati jer znam da je to jedini nacin za ista normalno, jedini otvor prema sreci.
U zadnjih nekoliko mjeseci toliko smo unistili jedno drugo.
Doveli smo se na sami rub ludila.
Svi u mojoj okolini ga mrze, ali ja ga volim na neki svoj cudan i blesav nacin.
Brinem se za njega.
I to me najvise unistava, svoju tugu mogu podnijeti, ali ne mogu i moju i njegovu. To mi je previse.
Volila bi da mogu krenuti dalje, bilo kako, s njim ili bez njega.
Ali ne mogu, osjecam se zakoceno u ovom trenutku koji traje vec mjesecima.
Nadam se da ce mi ova razdvojenost dati neki odgovor.
27.04.2007. u 19:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar