I sve je baš dobro...
Mijenjaš me, Zlato moje...znaš li to? Uzimaš me polako i bespovratno...samim tim što me ponovo vraćaš meni samoj :) I ne bunim se, jer su mi po prvi put srce i razum u savršenom skladu :) Rušiš mi zidove za koje nisam bila ni svjesna da ih imam. Pitam se samo, hoćeš li podnijeti sve ono što otkriješ iza zida? Hoćeš li znati izaći na kraj s tim? Svejedno, riskirat ću...:)
29.02.2004. u 20:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
e rijeci koje si napisala(ko god da je) su prekrasne,totalno sam se nasla u njima i pomogle su mi da vidim neke stvari i sama.tnx a lot.
Autor: -angelina- | 29.02.2004. u 20:28 | opcije