zahvala . . . . .

Pred vratima njenog stana,
Ja sam ostavljao svoje brige,
I dileme i strahove,
Odagnati ona je mogla ..
Pored nje bih našao mir,
Titrajem bi znala,
Nikad ništa tražila nije,
A toliko tog mi dala ..
Hvala ti!
Otkako je nema,
Uviđam koliko mi znači,
Nigdje, nigdje, nigdje, žena kao ona,
Ne može se naći ..
 
Hvala ti!
 
Što si vjerovala kada nitko nije,
Što si pomogla da i dalje svoje snove snijem,
Hvala ti!
 
Pričao sam joj o ljubavi,
Koju ne mogu naći,
A nikad nisam pomislio,
Zašto je uvijek sa mnom ..
Kakva sam ja budala ..

Hvala ti!
 
Što si vjerovala kada nitko nije,
Što si pomogla da i dalje svoje snove snijem,
Hvala!
O, hvala ti!

01.03.2004. u 21:30   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

za ljubav se ne zahvaljuje!ljubav ako je prava ona se pokazuje i oseca,cini te zivim a ne mrtvim stvorenjem,ona te pokrece a ne ostavlja te pred vratima "jednog" stana:)i naravno da se ne moze naci zena kao ona jer smo svi mi drugaciji ( hvala dragom bogu )!
ma ne brinem se ja za tebe,kada se najmanje budes nadao drmnuce te jedna opicena amorova strelica i vratiti ti pozitivne misli u tu tvoju ludu glavu:)))

Autor: blondy81   |   29.03.2004. u 19:37   |   opcije


Dodaj komentar