opreka vremenu koje bi samo da klizne
Ne dam da pomrčina nacrta mjesecu bore,
I ne dam da u isto vrijeme sunce negdje zađe,
Neka se miluju svjetlošću,
Dan je još mlad...
I brišem prašinu samo sa odabranih fotografija.
Pa ih svrstavam u albume sa i bez konotacija,
Da negdje možda postanu crno-bijele,
One su davno utažile glad...
Iz balona ispuštam helij, da sve poprimi smiješan glas
I sa obraza zalutalih klaunova kradem suze, radi promjene
Otvaram vrata cirkusa i bez potrebe,
Nekako, kao da je sve lakše tad...
Smiono vrtim suknju, koja tad stvara puni krug,
Rosne travke onda ljubim listovima, meko pod tabanima
A sve ono loše ne miruje,
Ali ne pridajem tome pažnju, sad...
Pločnicima vreva užurbano crta neke nove smjerove,
A ja čujem svoje potpetice, samo njih prepoznam, nehotice,
Udišem svaki nalet promjene,
Spremna za...svjesna...bilokad...
24.05.2007. u 22:43 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nice
Autor: Anna_Nicole_Smith | 24.05.2007. u 22:47 | opcije
ćao drugarice.
Autor: Norah-Miller | 24.05.2007. u 22:51 | opcije
kurbetino!
Autor: don_drle | 24.05.2007. u 23:02 | opcije
Jel zivci trepere i proklizavaju ne cekajuci pucanj
Autor: M_kao_Marino | 24.05.2007. u 23:22 | opcije