na mah

imala sam sve, dao si mi za dva života...ali ponekad me prokleto naljuti kad više ni na trenutak ne mogu čuti tvoj glas, bojim se da ću zaboraviti način, ton i naglasak kojim si mi izgovarao ime. Bože, kako se samo uznemirim kad o tome razmišljam! Razbila bih nešto. I opsovala, onako kočijaški i grubo!!! Pitala bih te ponekad jesi li primjetio da govorim sama sa sobom, ali zar ćeš mi odgovoriti? Pa se opet naljutim! Na sebe, na svijet..na pravdu i Boga! Pa se uplašim..jer sam psovala Boga! Možda se naljuti pa me ne pusti k tebi jednog dana! Onda plačem! Kao malo dijete! Sklupčam se tamo u kutu kuhinje..znaš tamo gdje smo držali posudu s hranom za Đuru! A i on mi nedostaje. Sjećaš se kako je znao biti maza?
I nije to što živim s uspomenama, već to što ih nemam s kime dijeliti. A danas sam ti htjela reći..stajala sam na balkonu, dodirnuo me povjetarac i sve moje i sve tvoje u meni je uznemirio! Maštala sam i čitavim svojim bićem žudila za tvojim dodirom. Znaš ..i ono kad mi šapćeš na uho, toplim dahom, one naše prostote. Tako sam te željela osjetiti danas. Samo još jednom, barem još jednom, i umrla bih za to..da to mogu. Onda opet poludim, jer ne mogu. Pa sam ljuta, i psujem...i ne zaboravljam! Sve ove godine, sve dok sam živa..ostajem bez tebe!
Na mah. Želim ti reći...da nema lijeka ovoj boli. Neizlječivo umirem, polako..sporo, presporo..jer te više nemam.

27.05.2007. u 0:16   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

na mah ... isto :(( već 28 godina (bilo neki dan) i nema odgovora

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:20   |   opcije


najteže mi padaju vijesti koje mi sama podsvjest donosi, koje si sama dajem. Pa se osjećam krivom što sam ih još davno prihvatila, a možda nisam trebala!

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:24   |   opcije


na mah .. već 13 godina .... prekjuče ga srela ... nije više isto...

Autor: Baxy1   |   27.05.2007. u 0:25   |   opcije


da to ja u nama koje još živi u starom raju, (koliko se puta na glas svađam sa njime) ... ono je destruktivno i neda naprijed ali navikneš se ... strašno je kako se čovjek na sve navikne ... .(((

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:26   |   opcije


dala bih to da nije isto, samo da ga mogu sresti. još jednom.

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:27   |   opcije


baxy ... ja ga mogu sresti samo još u raju (ali tamo neću zasigurno, teškim sumnjama sagriješiš već milijun puta ) ... :(((

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:27   |   opcije


kimm, zato se ljutim kad opsujem Boga. Što ako me ne pusti tamo! Što su godine, naspram vječnosti bez njega!

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:30   |   opcije


:) isto ... vječito preispitujem svoje misli i svoje "grijehe", oni kojima sam draga ide na živce moja strogost prema sebi samoj ... ali, razlog je isti ... nemoguće je da se više nećemo sresti ... (ako budem dobra) ...

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:32   |   opcije


da. znam svaku crtu, točku na licu, resku u zjenici oka..ritam disanja i navike..zar sve to, tako stvarno i živo više nikada neće biti opet.

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:36   |   opcije


i najljepše i najvrednije ... znam misao, neizgovorenu a istu, identičnu mojoj ... a bili smo djeca mi :((( i igrali se bosi ... (i vidim sve to u našem sinu danas ! )

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:39   |   opcije


Hvala! Trebalo mi je razumjevanje!:)

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:43   |   opcije


Hvala Tebi! ... :))

Autor: kimm_   |   27.05.2007. u 0:44   |   opcije


:)))

Autor: _purgerica_   |   27.05.2007. u 0:46   |   opcije


Dodaj komentar