ono iza lica...

       Uvijek sam se smatrala čudnom. Zar nije istina? Uvijek sam imala prebujnu maštu. Fiktivni svijet sasvim mi je odgovarao. Prebacivala sma mesne komade misli da se dobro ispeku, sad na jednu, pa na drugu stvarnost. No, nikada nije bilo dovoljno vremena kako bi me realnost potpuno obuzela. Brzina. Govorkalo se: " To joj je vrlina!" Pa tko je još umirao sporo? Imala sam svojih padova i uspona, kako to inaće biva. Ali maštarije? Uh, nikad nisam prestala! Ne mogu se skinuti s njih! U svakom slučaju jeftinije su nego droga, a isto haluciniraš. Nisu bijeli miševi, već bijeli dan! Da, tako je! Poneka mrlja ili škrabotina, prefarbani grafit ili nešto slično.
 Puls je radio sto na sat. I brže! Tko je stvorio ulice da se njima vučeš 20 kilometara na sat? Pa što ako ideš pješice? Daj, zaribaj malo! Otvori bežični kanal i odlutaj. Ali...Ma, tko šljivi tu kratku riječ od tri slova! Svi znamo da je ne volimo, evo je opet, ALI je koristimo i držimo pod pazuhom kao neugodni miris.
 Ja stojim na bijeloj cesti. Dosadan mrak. Svi se furaju ili lože na poderane traperice ili loše riječi. Svi kontroliraju autoceste. U jedan smjer. Kretenu, ideš po mojoj traci! Što uostalom ima u tim trakama, samo još jedno pravilo na tapetu!
 Zgužvaj malo to lijevo oko, daj probaj zaspati, probaj ne ispisati jednom ovaj bijeli papir. Bijeli dan, bijela cesta, bijeli papir, vrlo smo kolorativni! Valjda nas je majka tako učila:"Imaš, sine, bijelo ili crno!"
 A gdje, oče, spada onaj iritirajući miris doma i dobrote? Onako besprijekorno sladak kao znoj muškarca u džungli predigre. I vuci konopac, diži lance! A on Te zgrabi s leđa i ne pušta! Stvara neku žgaravicu koju ni soda bikarbona ne trpi.
 Gutljaj vode. H2O. Koje smeće! A, što češ, dobar smetlar pušačkog grla. Krčmaru, donesi još jedno i piši na kuću. Ekologija u tijeku. Eto i malo zelenila. Vidiš, tu su naše granice. Sve što je novo, ne valja. Sve što nije crno ili bijelo, ne pripada.
  Ples na cesti. To mi je praksa! Cudnovata bolest bez lijeka. Negacija. Uzmi paletu i mješaj boje. Uh, što trese konzervativa, trese kao potres. Isfurana usporedba radi razjašnjenog stava.
 Nema ovdje kraja i fenomena od finala, tu su priče nedovršene. Nema vuka, niti zle mačehe. To su bajke. Imaš kofer, ruku i slobodu. Imaš cestu, lokvu i slobodu. Imaš zimu, glad i slobodu. Imaš oči, usta i jebenu slobodu! Skini mi tu slobodu kad od nje postaješ rogonja ulice! Fakultetski delikvent na birou!
 Gospodaru, dajte vode, kruha i igara! To je bio moto. Sada dajte krvi, kavijara, a igru vodim ja! Glavni borac među knjigama, prokleti tiranin što ga slavi mafija! Nekad je dobro biti žrtva.
 Potonula  zadnja kap, a i vrijeme je spavanja. Valjda si mrlja koju niti jedan sapun ne može skinuti; kad razbiješ ogledalo i produkt nazivaš umjetnošću. Meni je to sedam godina nesreče.