OTVORI BEŽIČNI KANAL I ODLUTAJ (Aktualni pesimizam 2)
...tamo među one teške nimbuse, u susjedstvo kod one stare tete što nosi maramu na glavi, tamo gdje mirišu svježe ispečeni kolači... Tamo gdje sam val, a tvoje tjelo greben... Tamo ja često odlutam.
U ne-jutro i ne-noć, onu izmaglicu prikovanu na nebo ptičijim pjevom... tamo spava reala, a snovi i maštarije imaju fiestu. Onako bespomočno lupa ti san na oči i više ne znaš jesi li to sanjao ili se to stvarno desilo.
Pokrij me jastucima i odgurni grijehe! Nočas verzija ljubavi nosi ime brodolom. Nasukat ću se na tvoje hridi, ljubavi. Razbit ćeš sve brane u mojim očima i predat ću se nečem snenom i budnom. Tamo sam nekad anđeo, a nekad vrag. Tamo sam nekad intelektualka bez love u potrazi za zlatnim tepenicama, a nekad vlasnica krčme sa zlatom oko vrata i vjetrom u glavi. Tamo sam majka, a na takvu pomisao ovdje se spotičem o grimasu. Više mi ništa nije jasno... Je li gluma tamo u tom prostoru ničeg, ili glumim svoj život svakim danom...
Otvaranje bežičnog kanala... Otvori, prijatelju, samo naprijed! Ali prije ostavi krijesnicu da ti čuva izlaz. Ja sam se toga sjetila kad sam se već izgubila u vjetru iluzija.
11.03.2004. u 23:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara