Između sna i jave

...ne pitaj me zašto ne spavam, sada kad ponoć je sve bliže jutru. Neko nedavno sjećanje mi neda mira, neka nestašna želja mi tutnji ispod kože...dođi, dođi bliže...
...i pusti da ti dotaknem vrat onako meko kako voliš, da kliznem prstima po površini kože...i dok ti izazivam osmjeh, ti šapćeš...dođi bliže...
...i kad bi se barem vrijeme moglo zatočiti u ona četiri zida, da isčezne večer, i ponoć, i zvuk sata...dok jedno drugo zovemo, bez ijedne riječi...dođi, dođi bliže...

hm, ja bi ali nije za mene :)))