NOKTURNO

GOSPODINE,
KUDA ĆETE S VAŠIM BOLNIM MISLIMA?
ŠTO VAS TO PEČE?
ŠTO VAS TO GRIZE?
RECITE MI.
ZNAM, TEŠKO JE O TOME GOVORITI.
ZNAM ŠTO OSJEĆATE,
JER I JA OSJEĆAM ISTO,
I MENE SVE GUŠI I NE DA MI MIRA,
I MOJE SRCE SVE OVO DIRA.

SJEDNITE.
SJEDNITE OVDJE KRAJ MENE
I BACITE POGLED PREMA RIJECI.
NEĆU VAS GLEDATI,
SAMO VI PRIČAJTE, A JA ĆU ŠUTJETI.
KAD ZAVRŠITE, TAD ĆU JA PRIČATI.

PRIMJETIT ĆEMO
DA PRIČAMO ISTU PRIČU,
SAMO, DRUGAČIJE SMO JE IZREKLI.
SHVATIT ĆEMO DA IMAMO
NEŠTO ZAJEDNIČKO:
ISTU BOL.

ŠTO SE TO DEŠAVA S LJUDIMA?
PITAT ĆEMO SE.
GDJE JE NESTALO ONO ŠTO VOLIMO:
GDJE JE LJUBAV?
TAJ OSJEĆAJ ŠTO NAM ISPUNJAVA ŽIVOT?
GDJE JE MIR?
GDJE JE SREĆA?
GDJE SMO MI?

ZALUTALI, KAŽETE.
DA, U PRAVU STE, ZALUTALI SMO.
GDJE JE IZLAZ?
NEMA GA, KAŽETE.
DA U PRAVU STE, NEMA GA.
SAMI SMO,
OSTAVLJENI,
NAPUŠTENI...