pisati pisma, pričati priče

- Jesi li sretan sa mnom? pitam upirući pogled u tvoj, ta kud bi drugo, ne bi li vidjela ono tako važno - Jesam! Zašto toliko želim da si sretan? Što si mi ti? Što sam ti ja?
Jutros sam kupila svježi sir za štrudle. Pravit ću ih za tebe, meke, tople štrudle sa sirom i ljubavlju umjesto grožđica. A uopće ne znam voliš li štrudle. Važno je samo praviti ih za tebe. Čemu, uopće, ti štrudli sa sirom u našem životu? Što si mi ti? Što sam ti ja?
Kad sam pacala šnicle očekujući da stigneš na večeru, luk je mirisao po proljeću, a noć je bila topla i ljetna. Zabiberila se žudnja po listu lovora, cijela je kuhinja mirisala na tebe. Kakve veze imamo ti, ja i moja kuhinja? Što si mi ti? Što sam ti ja?
Nekoliko je dana novi trosjed sjedio sam u dnevnom boravku. Nisam ga rastvarala, nisam lijegala na njega, čak ni gledajući tv emisije. Oboje smo, trosjed i ja, čekali tebe. A onda smo se, čim si došao, ti i ja bacili na njega, širili ga, lomili, razvlačili, sve to dok smo sebe svlačili i dok smo se uzimali kao da je prvi put, pritiskajući trosjed žudnjom koja nas je tako strašno pržila iznutra. Ni zaškripio nije, nov i snažan, poput ovog što nam se zbiva. Možda je to stoga što trosjed zna što si mi ti, što sam ti ja.
Htjela sam ti ljubavnicom biti. Činilo mi se sasvim dovoljno posla unutar svega što radim:) Jer, ljubavnice se troše, na puno razina: fizički, emocionalno, mentalno, duhovno. Fizičko trošenje ne trebam objašnjavati, ni emocionalno - teško je voljeti nekog tko nije uvijek blizu. Mentalni je trošak cijena onog bijelog oblaka što mi svakoga trenutka šapuće gdje si, što ti misli hvata kao pseto lopticu na smrznutoj livadi. A duhovno je trošenje molitva kojom te pratim. Kud god kreneš, umatam te u nju i onda dozivam anđele iz dubina svijeta neka te čuvaju. Htjela sam ti ljubavnicom biti. Samo to. Jer nisam znala što si mi ti, što sam ti ja.
I dok čekam da dođeš, prisjećam se zadnjeg susreta, u predsoblju, stojiš, stojim, slijepljeni smo onim prvim zagrljajem, ništa mi ne radiš, ništa ti ne radim, samo stojimo spojeni nevidljivim i vidljivim vezama. Hvataš dah od moga daha, uvlačiš ruku između naših tijela, svom širinom dlana pritiskaš mi trbuh. I dok moje tijelo drhti budući užitak, krajičkom svoga oka vidim osmijeh tvoga i cijeli svemir razmiče se za nas. Ni vrata nismo uspjeli zatvoriti, kasnije sam shvatila. Ali smo uspjeli doznati: što si mi ti, što sam ti ja:)))

Hej gigi nisam te dugo citala, lijepo te je opet vidjeti :)

Kako te lijepo čitati :-)).

konačno :) !!!!

Jeste se oženili?