Posljednja cigareta za danas...

Frendica mi je prije par dana posudila jednu odlicnu knjigu: Smoke and Mirrors britanskog pisca Niela Gaimana. Knjiga je zbrika njegovih kratkih prica i stvarno je odlicna, a sam Niel Gaiman je po mom skromnom misljenju najbolji storyteller danasnjice (i to storyteller u punom smislu te rijeci). Bilo da citam roman, novelu, kratku pricu ili strip (tako sam i saznao za njega, strip Sandman kojeg je on tvorac ima kultni status), uvijek uzivam u onom sto procitam. Necu lagati kad kazem da mi je on svojevrsni idol, i da puno utjece na moje pisanje. I zato sam odlucio prepisati jednu njegovu kratku pricu (100 rijeci, 102 sa naslovom :)) na blog. Nadam se da ce vam se svidjeti. Meni se svidjela. Uzivajte...
 
"NICHOLAS WAS...
older than sin, and his beard could grow no whiter. He wanted to die.
The dwarfish natives of the Arctic caverns did not speak his language, but conversed in their own, twittering tongue, conducted incomprehensible rituals, when they were not actually working in the factories.
Once every year they forced him, sobbing and protesting, into Endless Night. During the journey he would stand near every child in the world, leave one of the dwarves' invisible gifts by its bedside. The children slept, frozen into time.
He envied Prometheus and Loki, Sisyphus and Judas. His punishment was harsher.
Ho.
Ho.
Ho."

very nice!

merv, sve sto si rekao stoji i slazem se sa tobom (pogotovo sto se Alana Moora tice :)), ali ja prvo gledam ono kakav je prica na meni ostavila utisak. Meni su Americki bogovi nakon sto sam ih procitao uljepsali ne samo dan, nego cijeli tjedan. Orginalnost, ma koliko bila vazna, mi ipak dolazi iza feelinga ;)