Posljednja cigareta za danas...

Da li ste ikada zeljeli zivjeti negdje drugdje? Ne kao u drugom gradu, vec u drugom svijetu? Ja jesam. Ja zelim, da budemo preciziniji. Ovaj danasnji svijet je, s oprostenjem, u kurcu. Od malih nogu nas sopaju pricama i bajkama, od akcijskih sranja, do bajki o hrabrim vitezovima i djevama u nevolji. Price o herojima koji su veci od zivota. O Radi Koncaru koji se okrenuo prema streljackom vodu, razderao kusulju i vikao "Pucajte u prsa, kukavice!". I kako sada zivjeti u ovom svijetu mediokriteta, svijetu koji nagradjuje poslusne i pokorne, svijetu gdje su svi posebni (bas kao i svi ostali) sa tako visokim idealima? Jer, nitko od nas nece biti Rambo. Nitko nece biti Neo. Nitko nece biti Aragorn.
Nitko nece biti heroj. Da bi bio heroj, moras se naci u nemogucoj poziciji i iz nje izaci kao podjednik. Moras biti veci od zivota. Zelite li ici u rat, mozda? Ne? Zelite li nuklearnu katastrofu? Zelite li biti genetski modificirani? Sve su to stvari koje ce utjecati na vas i sve oko vas, a vrlo vjerojatno i na cijeli svijet. To su stvari koje ce vas pratiti do kraja zivota. Jeste li spremni platiti toliku cijenu da bi bili heroj? Ako ste pametni, reci cete ne. U ovom svijetu nema heroja, nema junaka. Nema onoga o cemu smo mastali kad smo bili djeca. Ja i dalje mastam, ne sramim se priznati. Mastam o svemu i svacemu, cak i o onom najbanalnijem obliku heroja, da branim svijet od sila tame i mraka. Jebi ga, ne zelim odrasti. Mislim da je to glavni razlog zasto volim role playing. Zato jer tamo mogu biti heroj...
Bojim se junaka. Bojim se da bi mogli pojaviti. To bi znacilo da su se pojavile i okolnosti u kojima se postaje junak. Zato je bolje biti 'mali' heroj. Uciniti junacko djelo tako da nekome uljepsate dan. Pomognete baki preko ceste. Izdrzite kroz najtezi dan sa smjeskom na licu (a ne istresate se na ljude oko sebe). Pokonite poljubac. Budite heroji svakoga dana, o velikim junastvima uvijek mozete mastati. To vam nitko ne moze uzeti. ;)

Da željela sam i još želim živjeti "s one strane" dimenzije :)

Tankom žicom trče ljeta
prema kuli mediokriteta
djetinjstvu zbogom, zauvijek.

Žicom jure sluge vijeka
robovi neznana tijeka,
brišu sjećanja na prošle stvari.

A prošlost je puna sjete
likovi su siluete
prijatelji, neznani junaci.

I sve što više starimo
manje smo sigurni da želimo
mijenjati svijet naših očeva.