J u č e r ....
...jučer kada je pao mrak i prve zvjezde se pojaviše na nebu,primih poziv što me izvuče iz mog krevetića i odvuče u ponor strasti i vrtlog osjećaja,razvaljan bujicom razuma i drhtavih poljubaca,čeznutljivih dodira,gorućih očiju i želje koja boli,fizički boli i izgara u meni..svi su mi se tjelesni sokovi uzburkali,skoro iskipili van,a razum mi je govorio:STOP!....i uživala sam u toj predigri,što trajaše podosta vremena,barem mislim tako,jer tada vrijeme je za mene stalo,izgubio se smisao i osjećaj za sve osim za tu vatru što i sada tinja u meni,jer ugasit je nisam smjela...A ja sam htjela,no razum me spriječi,kao da mi dušu liječi,a tijelo izgara od njega i trza se,kao da otrov popih...i prestrašno je bilo to buđenje iz vatre strasti,sve je u meni treperilo,od nezadovoljstva,i neutažene želje,ali razum je bio jači....
16.03.2004. u 16:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar