Vučja vremena

...preksinoć tebe,a noćas njega..........
Zašto tebe???nakon toliko vremena bio si tu kraj mene,dodirivao me,bio si stvaran.........
Zašto njega? Bila sam naslonjena na njega,joj kako je ugodno bilo... i smijali smo se.....
sanjala sam i tebe i njega..zašto?...zašto?...
Nezadovoljna sam životom,eto zašto...pa bježim u snove i sanjam tebe i njega,misleći da će biti ljepše tamo u snovima gdje nitko ne gleda...Ti..uvijek ti,dođavola i ti nakon toliko vremena....I on,uvijek  i on.....kvragu i vas obojica....
sanjala sam.....

..ali te ne vidim više..niti oko sebe,niti bilo gdje više..nestao si iz mog vidnog polja...
Otišao si i nisi se okrenuo...a sada mašeš da te vidim..
Sada sam ja okrenuta,i ne vidim te više...:(

Eto prođe još jedna godina,obilježavam i ovaj dan...zašto?..nema veze,znam samo ja.....I nisam u bedu,nisam tužna...možda samo malo razočarana životom...ali proći će....

...stvarno je tak komitis danas ovaj dan..baš neki magareći..dosadan do zla boga,težak,bljack,užžass....
Ima tko kakvu ideju?

...baby make your move....
...step a cross the line....
.....touch me one more time...
....baby make your move...
...and touch me one more time...

:):):):):):):):):):):):):):):):)

GRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR.......MRZIM TE I VOLIM!!!!!

..Nikada snila nisam,
da dan mi donosi sunce,
i prve kapljice rose,
smočit će mi nogice bose....

Dragi moj nedodirljivi...
ovo pišem tebi,
a malo i sebi,
jer nema te,pa tješim se time...

...da sam ipak sama,
i da tebe ne zanimam..
..a oko mene tama!!!!!

Halo,samo to mogu reći u današnjem danu koji mi čuda nosi......

I obuzima me danas tuga,najveća,velika...pogledom na tvoje oči,rastopim se kao sladoled,kao kapljica rose na dlanu...i sunce se polako diglo na horizontu i sjaji svojim sjajem,veličanstveno i ponosno,baš kao ti i baš kao ja,a nitko od nas dvoje da pogazi taj svoj ponos i tu svoju nedodirljivost.
I sjajimo obadvoje....sjajimo...ali svatko na svom nebu...svatko od nas dvoje,okružen svojim zvjezdama,svojim svemirom,ne znajući da je svemir jedan i jedinstven i beskrajan.
A mi i dalje po svome....

Nedam da ovaj,
osjećaj ode
negdje u meni tvoj je glas..
I plamen vatre
i kap vode,
ti si svjetlost,
a ne mrak....

Ima li kraja ovom jadu što me obuzima kada ga vidim i tom mom ponašanju,da ga nemam hrabrosti niti pogledati u oči??Pa već mi je dosta,dosta toga.Zašto mi se to događa,zašto??

....I ETO NEDJELJA VEČE,PITAM SE GDJE JE MISTER NEDODIRLJIVI I DA LI MOŽDA POMISLI NA MENE U KOJEM TRENU,,,ma pih!sigurno tekmu gleda u nekom kvartskom bircu i uživa sa dečkima..a ja i dalje patim za njim i nemam hrabrosti povući prvi korak,,,,i osjećam neki feelling među nama i često mu uhvatim pogled kada ne misli da ga vidim..pa ako je tako što on čeka do đavola,pitam se već fucking pola godine???Ili si ja samo umišljam neke stvari.Pa ako ja i umišljam,ali ne umišljaju moji na poslu kada to primjete i u zafrkanciji mi kažu....ma luda sam već i tužna od svega toga...izjede me to,a nitko drugi da mi se svidi zbog njega..i tako sam ja u začaranom krugu i vrtim se!!!!!!!!!!!!!A ti?Šta ti moj nedodirljivi čovječe misliš o tome?Sve da ovo i pročitaš nećeš skontati da je napisano baš tebi.Samo tebi...

Danas,nakon godinu dana mogu ti reći,da nisam u bedu,da sam ponovo samo svoja i da idem dalje....A tebi želim sve najbolje,dragi moj bivši!
365 je prošlo dana i bez tebe bolje sam!
Živim i živim JA!

Tmuran dan kišu nosi,i vjetar mi šiba lice
i kosu mrsi,a misli me bole i
peku kao žeravica na koži...
I malo mi fali,malo samo...
Da zaplačem i kišu nadjačam,
jecajem iz duše,hropotom iz grla.
I vjetar i dalje puše i šiba mi lice i mrsi kosu,
a suze me u očima peku,
kao žeravica na koži...
A zaplakat ne mogu!

I kako to može biti,da u isti trenutak osjetiš takvu vibraciju osjećaja pripadnosti,razumjevanja,i ljubavi između dvije totalno daleke osobe,a u isto vrijeme znaš koliko toga vas dijeli i koliko je sve to nedostižno.......I bez obzira šta on pričao,znam da je na neki način slab na mene,jer stalno ima potrebu da se brani predamnom,za bilo kakvu,pa čak i najmanju sitnicu..Govor ljudskog tijela i ponašanje ljudi,govori sve o nekom čovjeku,samo moraš pažljivo posmatrati...a ipak,koliko god gledam i svjesna sam nekih stvari,toliko opet ne vidim kroz taj mulj života niti jednu malu ni najmanju zraku sunca...