111111111
Na zacaranom svodu odjekuje glas ponoci kao krik koji umire mozda me se sjecas.
Mozda nije izbledeo moj lik u tvojim plavim ocima ja nemam snage da te zovem u zagrljaj.
Cujes li sum vjetra to je moj glas koji luta po usamljenim krilima i rusevinama po crnom bezdanu koji te zove VRATI SE.
Sjecaj me se i kad srusena kula mog zivota oznaci ponoc mozda ces u tome zvuku poznati moj glas koji te zove da se VRATIS.
02.07.2007. u 16:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara