romantika

Kome ću danas pričati o kiši, i o suzama što isplakuje nebo, kome ću pričati o sebi, o vremenu što suoseća samnom, kome ću otići bez ijedne riječi, a da me ipak zna razumjeti?
 
 
Znam, vreme će te donijeti sa sobom, neumorno kroz dane očekivaću povratak tvoj, al' kome do tad' da se okrenem, kome dobrodošlicu da poželim, i u samoći da me razumije?
 
I koliko puta krenem da izgovorim sve ono što bih rekao i tebi, njima koje poslije tebe su došle, i za koje znam da sigurno će doći, al' na svaki sumnjiv pogled zastanem, shvatim da ti najbolje razumiješ, da ne osuđuješ, da jedino još posle tvog odlaska imam snage izgovoriti reči, vrati se, čekam te, da li znaš koliko mi nedostaješ

hmmm..stari moj..kuzim o cemu pricas, tj pises..i ja se isto to pitam..kome cu otici bez ijedne rijeci, a da me ipak zna razumjeti?....