Između sna i jave

...da je pogled na Njega, onog trenutka kad je ušao s onim svojim (možete zamisliti kojim) osmjehom...bio jedan od ljepših koje sam vidjela nakon dugo, dugo vremena (a dobro je poznato da nemam baš kratko i bezopasno pamćenje)! Ma vraga, bio je to definitivno najljepši prizor kojeg se sjećam!!:)
...i da sam pomislila u jednoj munjevitoj sekundi...wooow, kako je zgodan...a došao je samo zbog mene...joooj!!:) I zaklela bi se da se na trenutak i jedna sunčana zraka ispriječila između nas, iako svjedoci argumentirano tvrde da je te večeri vani padao snijeg...hmmm?:)
...i kad mi se približio onim zavodljivo mekim usnama, a namjera mu je bila skroz definirana i nimalo skrivena...neka nejasna bol (al zapravo, skroz ugodna), presjekla me po svim dijagonalama i završila u nekoj točci između želuca i grla....ma nije da se ja ne sjećam kako On ljubi, al eto...uvijek me uhvati nekako nespremnu:)
...i tako, dok se borio s pramenovima moje kose koja je padala preko mojeg lica, pa preko njegovog lica...nisam mu mogla sve reći...sve one male stvari koje sam danima skupljala...smješne, slatke, nevažne...jednostavno, prebrzo smo potrošili vrijeme...a problem s vremenom je taj što ga je uvijek premalo kad ga trebaš...al možda... možda mu slijedeći put stignem reći...:)))

slatko... ponekad ni riječi nisu potrebne... samo nađite vremena...

I...ništa drugo ne preostaje za reći nego....očito je da je najljepše na svijetu biti On:)

Jer...ima ovako divnog stvora...bića koje tako lijepo zna iskazati svoje misli...osjećati...

lijepo je biti s tobom malo je danas takvih zena,blago onom tko te ima i ljubi dok ja lutam nocima