romantika

Tebi, koju nikad neću sresti
Jer nisi stvorena za me,
Tebi, naspram koje osjećam
Toliko toga bićem cijelim
Pjesmu ovu čudnog tona sastavljam.
 
U mislima mi počivaš Ti
Duboko utkana u srži mi.
Ti si moje nadanje, moja jaka čežnja
Ti si luka kojoj moj brod pripada.
 
Kako li si samo lijepa Nepoznata
Kako li si nježna moja Nedostižna!
Srce je Tvoje ljubavi puno,
Samo za me ono kuca.
 
Htio bih susret s Tobom
Da Te zagrlim, na grudi svoje privijem
Da Ti pričam na uho, tiho
O sreći što Tebe ja imam Najdraža.Ali Tebe nema, Ti ne postojiš.
Čemu onda pjesma ova, riječi ove
Što odraz su osjećanja mojih snažnih?
 
Možda - jer se nadam
Možda - jer priželjkujem
Tebe, susret pravi s Tobom?
 
Ma htio sam zapravo titraje srca svog
Sakupiti, sačuvati kao spomen na Te,
Na Te moja Mila koja ne postojiš odvijeka,
Na Te koju nikad susresti neću.
 
Volio bih pjevati pjesme
O Tebi, moja mila.
Volio bih nizati stihove
Dosad neizrečene
Posuđene s nekog drugog planeta.
Volio bih Te s njima blagoslovit!