One Memory

Pao sam. Pod težinom kapi nedovršenog sna ovog vrućeg ljetnog popodneva. Pao, ne pod težinom udaraca već riječi koje su govorile da mi prvi put netko zaista iskreno nedostaje. Ustao sam. U tišini poluzamračene sobe dok su moje ruke hvatale samo gusti ustajali zrak koji je posjećao, tako jako podsjećao na neka daleka ljeta u kojima su ostali mnogi dragi ljudi svaki na svom putu hvatajući neku svoju sretnu zvijezdu. Bezbrižne dječje igre, nevine prve ljubavi, prvo volim te, prvi poljupci ostadoše na crvenkastim valovima toplih dana za nas tada dugih kao stoljeća. Godina za godinom... korak za korakom... svaki sve kraći... iza mene sjećanja... nagomilana... u slojeve, do dubina na koje se više ne usudim otići. Omete mi misli.... 1 skrenuti pogled...na njeno malo glatko tijelo presavijeno preko svilenog pokrivača... kupljenog prošle zime. Spavala je... i ja... usnio sam pokraj nje... to popodne koje podsjetilo me... na nešto... lijepo... izgubljeno... Njena topla koža odisala je strašću... meke usne podsjetile me... da ništa osim toga nije važno... da ona je ta koja me čekala, kojoj sam se tolike godine nadao... sjeti me, da ona je jedna od milijun, koja je bila potrebna... da nadopuni sve moje nezavršene sne... da im kraj... zasladi svojim mladim životom. Ona je odgovor na svako pitanje... svi moji, ikad potrebni razlozi... hvala ti...

jebeni text(da prostiš) poželim da sam ja ona

Ma nešto ne sjetilo nekih stvari pa napisa čist bezveze. Ne, ''ona'' još nije nađena, to još uvijek čekam ;o)

uf...tako si to napisao...da sam osjetila to popodne...

but tonight is not the night ...
i'm with somebody else and i can't lie ...
with me and you it's never good bye..
save the dance for another life ..

Anothar life, you say... maybe... maybe than I'll find what I've been looking for. Popodne je istina, sve je istina... sve osim nje. Mašta daje malo mira, malo ljepote u svemu... da se osjećaš kao u društvu čak i kada nikoga nema. Jer ništa nije gore kad nešto tražiš i uz to ti još nešto nedostaje

znam.....al ja ne želim maštati jer me vraćanje u stvarnost boli.....rađe sam čvrsto na nogama nego da hodam svijetom ranjena

Maštanje o lijepim stvarima daje nježnost surovoj stvarnosti koju odabiremo kako bi se poštedjeli boli. Kada prihvatiš sve, lijepo i loše i dovoljno si jak da između toga nađeš mir... viš te ništa ne može dotaknuti. Gledaš sve nekim drugim očima, ni sanjarskim ni stvarnim, već nekim drugima, nekima između

da....možda....meni? nikako

Hm, si i ti jedna od povrijeđenih?

suvisno se gurati u vas dijalog...samo...da ostavim komentar....vec dugo nisam procitala ovdje tako nesto...lijepo ....imas poljubac od mene.....

da...povrijeđena sam....bez razloga....samo iz čistog kaprica

Kad ti godinama takve misli prolaze glavom, naučiš nositi se s boli pa čak ni ne shvatiš trenutak kada više uopće ne predstavlja problem već dio svakodnevice na koju navikneš. Joj, thanks, uvijek volim pusu ;o)

kamilice, tebe uvijek rado vidim....

A ja sam opet povrijeđen jer sam volio previše iskreno i predano i dao se kako se malo dečki danas daje. Pusti ljubav pod kožu, ali ne daj do kosti.

znam...više je ne puštam ni na kožu a kamoli....

Vi se znate? Bemu, pa mislio sam da svi spavaju već. Gricka me nesanica pa tipkam ;o)

kamilicu znam.....jako dobro....

Nemoj tako, čak kada ti i dođe ono što čekaš okrenut ćeš se od toga. Samo treba paziti. Nisu svi isti i ne glume svi samo da bi dobili. Ima iskrenih ljudi još, ako se uopće u to još uvijek može povjerovati :o\

možda.....čudna sam ja....mračnjak mali

He he, jel slatka kao kamilica pa odatle nick ili? Joooj, sad mi se pije kamilica, jedna hladna s ledom pokraj ventilatora... mmm, mljac ;o)

prezgodna je...

Ajde, daj, osmjehni se, evo za mene. Pa nemaš pojma kako dečki vole kad se cura osmjehne, al onak fino, ne kad se cereka, jel ;o)

ja uvijek imam osmijeh udobno smješten u uglu mojih usana

A ti? Pa nemoj samo frendicu hvaliti ;o) Pa vi cure možete bit tako umiljate i tako bijesne, nezgodne kad ste ljute dok se mi dečki nazalimo u sredini.

ona je lijepa a ja volim ostati u mraku....u kutu sobe gdje ne dopire svjetlost

Onda imaš najljepši mogući osmjeh, samozatajan i vesel u isto vrijeme. Ti mora da se nemoš obranit od upada onda, ha?

svi su mi na ignoreu pa se ne bojim upada

E ja se nadam da samo figurativno misliš. Ne moj da moram doć, gdje god da jesi... i upalit svjetlo. Stavit ću onu žarulju od 500wata pa uz to što više nećeš bit u mraku, dobiš i lijepi reš ten ;o)

vjeruj mi....bolje mi je biti promatrač, ugodno zavaljena u stolicu, u kutu sobe,prmatrati i smješkati se

Al one najljepše stvari se kriju tamo gdje se najmanje nadaš. Kak misli otkriti što se nalazi iza ugla ako si samo u fotelji :o\ Vidi, malo tko je prošao to što sam ja. Oni koji jesu ili popizde pa izrešetaju sve živo ili se zatvore u sebe... trajno. Al ja sam se izvukao i opet nakon svega gledam sve s jedne vedre strane, zajebavam ostale kao i prije donoseći im osmjehe... I okej je to.

neznam što si ti prošao

Dovoljno da znam, da ako predugo čekaš, počneš se kajati zbog toga i shvatiš da zid koji stvoriš vremenom postane sve veći i kada ga poželiš srušiti, za to nemaš dovoljno snage

hmm....možda...idem spavati....noć....

gle, još jedan dečko koji dobro piše.