pisati pisma, pričati priče

- Pohani pureći šnicli, krumpir, velika zdjela zelene salate, vino, vanili kiflići i - ja, nabrajam u slušalicu. Danas dolaziš. - Kojim ću redom servirati?, pitam, a ti se smiješ, smiješ, smiješ. Najviše na tebi volim taj smijeh. Volim ga više čak i od tebe, više od tvog tijela koje me, čim pomislim na njega, tjera pomisliti na svoje:)
Užitak. To sam ti ja. To si mi ti. Delicija. Strast koja nas proždire zalogaj za zalogajem.
Ne znam kako i ne znam zašto je onaj Glavni Kuhar gore otvorio za nas ovaj restoran. Je li htio prekinuti tvoju zavadu s Njim, ili je tek meni ispunio želju za nečim tako snažno jestivim? Jednom, kad dođem pred Njega, zahvalit ću Mu. Za tebe. I za ovaj obrok ljubavi kojim me hrani.
A ti? Što ćeš li Mu ti reći kad Ga ugledaš? Hoćeš li, napokon, razgovarati s Njim?

Karapandža sa nebesa skuha nama 100 čudesa..

Ne živi se isključivo od hrane :-)).

Kad češ napravit palačinke s čokoladom??