I OPET...

I opet su došle njegove oči... Zamutile sliku svijeta.... I ja hodam i danju i noću kroz snove... Vidim se u ogledalu i ne prepoznajem...
I opet čupam plašt, zvan prošlost sa svoje kože... kako se dobro odupire... Prokletstvo sjećanja... Navire, teče, a ja jedva držim glavu iznad vode...

24.03.2004. u 3:47   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

i tako bu sve dok ne uzmes dvije pletace igle br.8 i ne probodes te oci carne...

Autor: janica   |   24.03.2004. u 7:07   |   opcije


Dodaj komentar