I OPET...
I opet su došle njegove oči... Zamutile sliku svijeta.... I ja hodam i danju i noću kroz snove... Vidim se u ogledalu i ne prepoznajem...
I opet čupam plašt, zvan prošlost sa svoje kože... kako se dobro odupire... Prokletstvo sjećanja... Navire, teče, a ja jedva držim glavu iznad vode...
24.03.2004. u 3:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar