Kad me pukne dosada

 
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
 
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
 
Napisati, na primjer: "Noć je posuta
zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini."
 
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
 
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
 
U noćima kao ova snivala je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
 
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike zagledane oči.
 
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
 
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
 
Što vrijedi kad je ljubav moja zadržati nije mogla.
Noć je posuta zvijezdama i nje pored mene nema.
 
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
 
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a nje pored mene nema.
 
Ista noć bjelinom obasipa ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
 
Više je ne volim, odista, ali kako sam je volio!
Moj glas je tražio vjetar da bi do nje stigao.
 
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih
poljubaca.
Njen glas, tijelo nježno. Njene beskrajne oči.
 
Više je ne volim, odista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
 
U noćima poput ove, u mom je naručju bila,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
 
Iako je ovo posljednja bol koju mi stvara
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Svaka čast, Pablo... ova me uvijek kosne... tip ju je napisao ranjen u srce, a takve su najjače...

najljepsa ljubavna pjesma

Kud prije!? Pa nisam je još bio ni napisao do kraja!?
A čuj, i mene veže uz ranjeno srce, ali srećom prošlo je već skoro dvi godine, tako da... Sad je stavljena SAMO zato što je otprilike nešto najljepše što sam ikad pročitao...

Al evo iskreno, dok sam je pisao, opet mi je srce onako solidno zatitralo... Neke stvari se ne mogu kupit novcem... Ili, još bolje, godine prolaze, ljubav ostaje...
Neka takvog osjećaja, ni ne želim ga zaboravit...

o ovim stihovima ti govorim...i mene još uvik puca nostalgiija ili šta li več za nekim od prije 8 godina, čovječe ,šta je stvarno toliko prošlo...kako vrijeme brzo leti, al uspomene ne blijede s njim...

neman riči ..