One Memory

"Sve bi bolje bilo za nas, da sam vidio te ranije. Ne stiže mi o tebi glas, ne znam gdje si, ne znam što ti je
Što je bol i što je smijeh, isto je kad nema te. Griješio sam, moj si grijeh, al' ne žalim se
Što sad imam ja od tog, ne zna nitko pa ni Bog. Kako mi je najteže, što nas ništa ne veže
Što sad imam ja od tog, ne zna nitko ne zna Bog. Sve je meni uzalud Kad bez tebe nemam kud
Među nama zidovi su, među nama sad su granice. Pa te tražim u mirisu prvog cvijeća s kraja ulice
Tu si me upoznala, davno s tobom bio samNe bi me prepoznala, da me vidiš, znam"

ja idem sad se dobro razplakati...

A što, nije te valda pjesma rastužila. To je jedina koja mene može. ne olakat, ako se ja tako osjećam, nemoj ti, okej ;o)

pjesma me ubila...hajde barem znamo da nismo sami... ; )

Nisamo da, al i mene je srušila jednom duboko ispod dna. Sad je okej, no svaki put kad čujem, obriše osmjehe s lica

vjerujem...iako neke rane se ozdrave....kad je slabo vrjeme..one ipak zabole ; ))

......zanemari svoje rane i nastavi borbu, nadajuci se da ce ti cudo dati snage.....
bit ce bolje decki...

Joj nemaš pojma koliko zabole. Nisu to rane, one nestaju s vremenom. Ožiljci koji ostaju, bole više nego išta. ma, napisao sam u prošlom zapisu ovdje pitanja na koja bih volio znati odgovor, koja mislim da muče sve koji su ... patili :o\

ja sam cura ; )))

imam osječaj...da imamo slično izkustvo...nešto sam čitala tvoje bloge...hajde...pozdrav...laku noč

A zaš sam ja imao filing da si dečko ;o) No hard feelings? Si ti ostavljena isto, ha. Ma kod mene je to što sam imao veza poslje i ne mislim na nju toliko, ali oni trenutci... zaboli jače nego ikada.

i cure...

Laku noć svima, lijepo pavajte. I, thanks svima koj pročitaju ono što sam pisao. Bar da to nađe put do nje. imao bih više mira u sebi.

ak nije do sad, ni nebu. noc, i ne pati. misli na sebe.

Ma nije bed ljudi, samo... nekada ovako naveče... ne nadam se da će išto promijeniti, samo bih volio da sazna stvari koje nikada nije imala priliku. dad bi znao da je sve rečeno i možda bih imao mira od svega. Samo to tražim, ništa više

e da, navecer je najgore...nemas se na koga naslonit, duboko udahnut i opusteno izdahnut...opusti se

I opuštam se, upoznao sam jednu slatku malu ovdje kojoj posvećujem sve svoje vrijeme. No, teme o bivšima... baš se ne slažu s potencijalnim budućim curama, jel. Nijue da patim toliko za njom, smetaju me ti trenutci koji me sjebu a ne želim da mi radi to jer i tada pobjeđuje. kužiš?

da, zato ju nastoj zaboravit u druzenju sa potencijalnom novom ljubavi. jedino tako se neces unistavat. vjeruj, isprobano !!!

Da, vjerojatno je tako. Onda bi mi bilo svejedno, što se oko mene događa. i što se ostalih tiče a i nje.

Bravo, shvatio si, a sad to lijepo i realiziraj ! Pozdrav

hej..čitam sve ove tvoje poruke koje si napisao i zaista sam iznenađena u najmanju ruku..:))iznenađena,jer vidim da jedna muška osoba na taj način piše..doista si iskrena,prekrasna osoba..riječima neopisiva..zaista je lijepo da takvih ljudi još ima!osobe u tuzi i nemoći imaju najbolju inspiraciju i nadam se radi tvojeg mentalnog zdravlja da ti je ovo samo ispušni ventil..način kako olakšati svoju dušu..izreći ono što bi volio reći njoj da je pored tebe.I potpuno te razumijem,nije ti lako svega se prisjećati...Ipak u svemu tome istina je da ona nije bila osoba za tebe,nije ti bila suđena..jer da je,prebrodili bi sve svoje probleme i ostali zajedno.I ljudi moraju bar jednom u životu proći kroz takvo nešto..biti ostavljeni..gubiti..jer će onda više cijeniti osobu koja će biti njihova za cijeli život i koju ti tek trebaš otkriti.Stoga prihvati novu osobu u svom životu,jer tek kada budeš bio spreman to učiniti i bivša djevojka će nestati iz tvojih misli,svakodnevnog postojanja.Samo ti održavaš tu uspomenu na životu i samo ti ju možeš..ne ugasiti,nego držati pod kontrolom..I vidjet ćeš, s vremenom će mjesto koje je bilo rezervirano samo za nju ispuniti nova osoba..a stare ćeš se sjećati samo kao jedne koja ti je pomogla u tvom razvoju u osobu u koju ćeš tek izrasti..želim ti puno sreće i otvoreno srce :))

Hvala ti! Rekla si ono što sam i sam znao, no puno je lakše kada ti netko to kaže. Hm, čudno je to što, kada sam tražio odgovore ovdje, nisam ih nalazo, no sada, odjednom... javljaju mi se ljudi sa riječima koje zaista pomažu. Jer kažem, jedno je kad sam znam to, a drugo kada tvoje misli potvrdi netko drugi. Bar znam da nisam uzaludno pisao, da ima onih koji će razumijeti ono što sam osjećao onako kako bih ja to želio. razlog zašto pišem sada sve tu je taj što je puno vremena prošlo, nisu to svježe rane. Al i danas bole. A moje mentalno zdravlje... ni sam nisam siguran kako sam izvukao čistu glavu nakon svega i ostao normalan. Sve me to ojačalo, psihički do krajnjih granica.