Ime

Eto, sad nek on malo misli sto je sa mnom. Sumljam da hoce, ali bar se ja necu osjecat ko frustrirana jadna glupaca koja se zakacila za muskarca i nema svog zivota.
Mislim, sve ce ovo biti i dalje istina, samo on to nece znat ;)
Koga zavaravam, znat ce, ali bar cu uspjeti progurati neki ponos.
Uvijek je najjadniji taj ponos do kojeg se dolazi kroz krv i znoj, a nitko to nece primjetiti. Tj. on to nece primjetiti. Jer mu je svejedno. Jer ima svoj svijet u kojem ja i nisam na nekoj funkciji. Ili mozda jesam, na nekoj dosadnoj i napornoj. Mozda sam ja njemu ko meni moja stara teta. Ono natjeras se s vremena na vrijeme...udahnes par puta pa se javis, i onda odbrojavas minute do kraja. I onda onaj spasonosni tressss slusalice ili njezni nakon kojeg iduce tri sekunde si opijen ljepotom zivota.

Uglavnom, bit ce da sam ja njemu tako nesto.
Mada, tada je poprilican mlakonja sto mi to i ne kaze.
A mozda sam ja to sve umislila.
Mada me moja empatija rijetko vara.
Al eto...
Uglavnom, danas sam opet ko glupaca ga cekala na netu, ukljucivala se i isključivala petsto milijardi puta...i odlucila se prestati ponizavati.
Necu se do nedilje uključivati ni na jednu od stranica koje skupa pratimo. Mozda mu pofalim.
Mozda ne.
Bar cu ustediti na intenetu.

buci buci

Bila je ona pisma o Tome Bebiča, Marčelina.

Diši duboko. Uskoči u kadu. Poslušaj Vivaldija. Ili učini bilo što drugo dobro za sebe.

Uh, al si ljuta..., a možda je on blizu, negdje preko puta.Pogledaj...

Ne boj se, ako mu nisi dala, pokušat će ponovno. Ako si mu dala, jebi ga.

Gledaj zvijezde. Opali se glavom u zid i vidjeti ćeš ih.

ma fališ mu baš večeras kad si tako nabrijana da mu skrešeš sve što ga sleduje a onda ćeš bar znati na kojoj si funkciji

ležečoj