Womenica live

Sreća, to je nešto što me lupa ovih zadnjih par dana. Ne znam zašto, ne znam kojim povodom, ali jednostavno lupa i udara... Na kraju krajeva, da li je uopće bitno zašto? Ma nijee, nek se samo događa, jel nakon par groznih dana, ovo je odlična promjena, promjena koja je došla sama od sebe. Neki će reći, e prošao ti je PMS, a možda je i to razlog, da, ali ja ne želim uopće tražiti razloge, jednostavno uživam...
A što ej to uopće sreća, da li se može opisati riječima, hm...? Ne vjerujem baš, nekako mi je teško to sročiti u neku smislenu rečenicu, dvije tri... Možda kada nam je smješak na licu bez razloga, kada se veselimo svakome novom danu, kada nam nije bitno da li ćemo ispasti glupasti, vrckavi ili nešto drugo dok se ludiramo, i zabavljamo... Ma nije ni to... Kada ne razmišljamo o tome da li će netko nešto ružno reći nama iza leđa, jednostavno ga poljubimo, zagrlimo... Hm... Kada dobijemo na lutriji, nekoj nagradnoj idri... Ma sve je to možda... Djete, dečko/cura, muž/žena, osobe koje volimo kažu nam nešto što jako dugo nismo čuli, nešto što smo priželjkivali... Ma sve je to skupa neki brutalni opis, ali neću to opisivati, to je jednostavno osjećaj...
Jutros, nakon dužeg vremena mi se javila jedna jako draga osoba, za koju sam mislila da je otišla, da se neće ni vratiti, ali tu je javila se, i jednostavno rekla EVOOO MEEEE... Nabacila osmjeh, i to je bilo dovoljno... Sinoć mi se javila još jedna previše možda draga osoba, koja stvarno zna izbaciti iz takta, no prihvatila sam ju takvu kakva je, i to je dovoljno. Radi toga me svaki puta i obraduje nekom sitnicom, jednostavno pričom... Jako rijetko pričamo, ali baš pričamo, i on to zna, da me stvarno razveseli kada je jednostavno tu, i kada mu riječi izlaze iz usta...
Danas, razmišljajući, stvarno sam se obradovala kada sam skontala koliko stvari sam učinila u ovoj godini, iako je još relativno daleko kraj, ali stvarno mi je drago da ono što sam si zacrtala na novogodišnjoj zabavi, da sam i više od toga ostvarila do sada... Neke odluke koje sma donjela, njih sam se i pridržavala, ljude kojie sam smatrala lošima po sebe sam izbacila iz svog života, i toga se držim i dalje, ma koliko mi značili... Ljude za koje smatram da mogu na njih računati su trenutno oko mene, i ne puštam ih nikuda... I najbitnije od svega, ja sam se uspjela promjeniti na bolje, to sam isti shvatila sinoć u priči, da sam tolerantnija i da ne pucam na prvu riječ, ispeci pa reci, moj novi moto... Ali i pokušavam pomoći ljudima oko sebe, ne time da im dajem, nego time da im pokažem kako mogu sami...
I evo, dok sam pisala ovaj post shvatila sam zapravo da sam sretna jel sam uspjela sebe promjeniti, prihvatiti one neke stvari koje sam mislila da neću nikada moći, počela sam konačno uživati, u sebi i drugima... Na poslu sam ono što sam htjela da budem, i trudim se biti još bolja, na faksu pokušavam hvatati neki tempo, sa frendovima pokušavam naći vremena, a sa sobom jednostavno biti zadovoljna... I na kraju, kada se zapitam tko sam, e upravo to što i trebam biti, upravo ono što sam si nekada davno zacrtala, sa možebitnim popravcima, ali sve je to u radnom stažu... To sam ja, ona koja piše sve ove riječi, i ona koja je ponekad tužna, ponekad depresivna, većinom nasmijana i sretna... I otvorena za mnoge mogućnosti...

pa eto...vidiš da niej PMS..odgovorila si sama sebi zašto si sretna:))
bJJavo:)

opet pišeš pizdarije:))))....