Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
 Nemoj dozvoliti da posijeku
sve kestenove u tvome gradu...
Jer kako cu onda pronaci
necije oci boje kestena...
A to mi je jedini putokaz...

trazi ju srcem :)))

:)) stiglo proljece :)

Halo Su... pa kako bez imena i adrese u tolikom gradu, a jos ako k tome dodam daltonizam (ha... ha... ha...) ne mogu nikako bez drvoreda kestenova da uspijem... a sto se proljeca tice Mija, tu je negdje iza kuta, skriva se, ali se osjeca...

jooooj srceko a meni falile tvoje pesmice :)) a je proljece njusim, jos malo pa bum opet opalila po dugmicima :))

a da probas njuhom? oci boje kestena mirisu naaaaaaa..:))))

ljubaaaaav :)))

yeahhhhhhh :)))

jooojme rastopila bum se :))))nocko nosta :))ili dobar ...kaj je vec kod tebe:))

dan :))

Zdravko Čolić: malo modificirano :) """A kada odem, nek ostane nešto neka sitnica što liči na mene, zgužvano 'paklo' šibice na stolu, jer ja sam čovjek u pola cijene. A kada odem ti ne budi tužna potraži nekog tko vrjedi više, tko će ti pružiti sreću i sigurnost i grijati te kada počnu kiše. Oprosti mi, oprosti mi što ne mogu biti tu i pamti me, i pamti me po dobru, ali ne po zlu i budi mi dobra, znam moram otići......"""

"""Ne prepoznajemo druge
zato što ne gledamo njih,
nego njihov odraz u nama.
I tako većina druge gleda,
a vidi sebe sama.

Jedino ljubav zastore sklanja
i tebe u meni i mene u tebi
na isto platno odcrtava."""

Neki su ko hrid.
Kad je mirno, jedva se vide,
a u oluji pršte pjenu za visine
i sijeku more za dubine.

Uvijek su izvan, sami.
Zavide pijesku i morskoj travi:
kako bi lijepo bilo zrnce biti
i na dnu za more ne znati.

No, dok se grohotom tresu i grme,
ponekad i vodu samu razlome
te dno prepozna nebo, zvijezde i more.