One Memory

"Zagrli me sad, na kraju našeg sna i nemoj plakati. Tko zna, mozda je ljubav samo zaspala, mozda nas opet negdje sačeka. Kad vrijeme jednom, lica nabora, kad mladost prođe sve što je morala. Tko zna, možda se sretnemo opet. Želim ti sve, sve najbolje, bilo je lijepo biti tu, kraj tebe i s tobom dijelit' snove, dobri moj anđele...ostaj mi zbogom, ne daj se i hvala ti za sve, divne godine."
 
 Danas se ona udaje u Vukovaru. Ovo je njoj, posljedni put, za oproštaj. Zbogom malena. Ništa više neće biti isto nakon tebe. Već sutra, neće biti, kao prije. Boli me, ne mogu reći da mi je svejedno iako nastojim da mi bude. Ali ne mogu. Nestala je moja inspiracija, ali nadam se da će druga doći. Sretno Verice, nadam se da si pronašla ono što si tražila... Svaka moja riječ imala je smisao, svaka iskreno rečena, dana od srca tebi. I svako obećanje sam kanio ispuniti. Samo da si malo duže ostala. Očito ti to nije značilo dovoljno... da te zadrži. Teško mi se oprostiti, Bog sam zna to, gutam suze koje ne smijem više pokazati. Nedostajš mi, uvijek ćeš mi nedostajati... Živi s nekim one naše snove koje smo tako dugo zajedno sanjali.