Susreti i ono suprotno
Ovaj svijet je svijet susreta i rastanaka. Sve što postoji ima svoje trajanje. Želeći Vječnost ljudi se boje ljudskog, boje se sebe samih. I obrnuto, želeći ljudsko pokušavaju se sakriti od Vječnosti koja je sveprisutna i Sve vidi. Sve je iluzija osim pomirenja s tom Istinom.
Svi mi želimo neki oblik veze ili ljubavi s drugima, a bojimo se priznali to više ili manje, da će nas to udaljiti od Boga. Zar ljudi nisu božansko... ili smo mi možda nezreli u svom shvaćanju božanskog?
Svi smo sretni kod susreta, a tužni na rastanku, a i jedno i drugo je laž. Oni koji su hrabri i zaista ljube dat će punoću svakoj vezi dok ona traje, ne pitajući za kraj. To je pravo neprianjanje, kad čovjek ne izbjegava nešto samo u svojoj glavi, nego se trudi da ostvari Boga s drugim.
Ljubav je vječna dok traje.
25.08.2007. u 14:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar