Nova nada
Svanulo je novo jutro. Tanki veo jutarnje magle rosio je spržene vlasi trave i davao jutru svu potrebnu svježinu. Stajao sam na balkonu ispijajući drugu šalicu kave, ovaj put gorke, da me probudi iz sna iz kojega sam se i sam morao probuditi. Gledao sam sunce na istoku kako se budi, gledao dokle je pogled sezao u daljinu i po prvi put nakon mnogo godina osjećao mir u sebi, kao da je završena jedna knjiga mog dijela života, i sada je samo trebalo ispisati zaključak. Netko drugi smirio je uzburkano srce, jedna druga maknula je s njega stare zavoje, obrisala staru krv... donjevši novu nadu. I novu ljubav. Dobio sam drugu šansu po scenariju kojeg se nikada ne bih sjetio, kojeg da sam zamišljao sve ove godine, nikada ne bih dokučio. Bojim se što će mi donjeti sutra. Tako dugo živio sam samo bol da sam zaboravio kako živjeti išta drugo. Uz malo sreće, pokazat će mi ona, sve što sam ove godine propuštao. Hvala ti... I hvala vama... što ste čitali ;o)
27.08.2007. u 6:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar