Heloiza
Ona je prava žena
Ona stoji na čistini
Ona je Ljubav
Ona odmah daje ljubav
Ona se usuđuje voljeti potpuno
Ona te izaziva svojom čistoćom
Ona te iskušava svojom čistoćom
Ona te izaziva čistoćom svoje ljubavi
Ona te iskušava čistoćom svoje ljubavi
Ona je ranjiva u potpunoj otvorenosti svoje ljubavi
Ona je nepobjediva u svojoj ranjivosti
Ona ima ljubav u sebi koja je veća od nje same
Ona ima ljubav u sebi koja je veća od njezinog voljenog
Ona ima takvu ljubav koju je nemoguće zaista povrijediti,
nego joj samo možeš odgovoriti
Ona je toliko snažna u svojoj ljepoti
Ona je toliko lijepa u svojoj snazi
Ona već odavno zna i zato samo osjeća i ljubi
Ona zna da je utjelovljenje Ljubavi
Ona zaljubljenost i romantiku nosi kao plašt
Ona ga voli tako da On nema izbora
nego da daje najbolje od sebe
Ona ne traži savršenstvo od Njega odmah
nego se spaja s Njim
da ga ZaJedno dostignu
i svjedoče Tu i Sad
Ona uvijek ostavi nešto iza sebe
zbog čega On želi opet biti s Njom
Ona troši energiju samo na ono najljepše u životu
sve drugo joj zapravo dolazi samo
i prihvaća to kako god da se desi
Ona zna što je potpuno uživanje Postojanja
Ona je manifestirano čisto svjetlo Žene
To je Heloiza
Usudi se voljeti Heloizu
Usudi se voljeti mene
04.09.2007. u 10:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Od palog anđela dobih poruku, da su mi otvoreni svi koridori plavozelenih snova, a trenutak trajanja je tako tih, da mi se čini kako i svježe ubranu ljubav mogu zagristi kao zrelu jabuku.
Autor: shadow-of-soul | 04.09.2007. u 10:42 | opcije
Žena je dobro najveće u ljudi,(ludost je reći da to nije tako) ona nam daje život, dobro svako, ona nam često smrt i otrov nudi. Mirno se nebo u oku joj budi, a mnogo puta paklu je jednako; svijet vrijednost njenu uočava lako, a čovjek pati od podle joj ćudi. Ona krv daje, život nam podari, i Bog ne stvori od nje luđe stvari: sad anđeo je, sad gora od zmije. Voli pa mrzi, miluje pa mrvi, i žena, to je ko puštanje krvi što katkad spasi, a katkad ubije. Lope De Vega (1562 - 1635)
Autor: red-rose | 04.09.2007. u 11:19 | opcije
ah ta žena, zvana vječna čežnja....«Gospodin Bog, taj veliki umjetnik,
katkada oslikava svoje slike na način da ih je najbolje doživjeti izdaleka»...
....Heloiza ga pogleda dugim, ganutim, nježnim pogledom. I ovom
prigodom on ne zamjećuje vrlo konkretan poziv u njenim očima; njemu je Heloiza
skoro nadnaravno biće koje mu podaruje spoznaju i viziju života i svijeta. Heloizin
gubitak u životu je u tome što je njen ‘ljubavnik’ daleko od ovog mjesta i ovog
trenutka, daleko od vlastita i od njena tijela. Jedino što može je još jednom uzdahnuti i
prepustiti se rezignaciji: «Koliko bih htjela, moj dragi prijatelju, da ste me tada
vidjeli.»
....ah ta čežnja....
Autor: compassion | 04.09.2007. u 12:33 | opcije
Charles Pinot Duclos
"Mi uzimamo žene zbog onoga što one nisu, a kasnije ih napuštamo zbog onoga što one jesu. Nisu, dakle, one krive što mi ne znamo šta hoćemo!"
Autor: red-rose | 04.09.2007. u 12:39 | opcije
Lijepo,posebna je.Ta Heloiza,podsjeća me na mene
Autor: coelho | 04.09.2007. u 15:17 | opcije