Otići...
Osjećam se romantično, osjećam se da bi mogla zapaliti milijun svijeća, nakapati par kapi eteričnog ulja, napraviti mirisnu kupku... Pustiti laganu glazbicu, zaleći, zažmiriti, i odletiti putevima mašte...
Otići na neku plažu, pješćanu, borovima okruženu, mirisnu... Ćuti valove koji se valjaju po obali, more koje vraća svoje kapi nazad sa vrelog pijeska... Osjetiti sunce koje grije kožu, pjesak pod nogama koji grebe tabane...
Hm, otići u planine, okusiti zimu koja grči lice i tijelo, bljeskovi snijega da ostave sjećanja u glavi... Uvaljati se i praviti anđele u strminama i ledinama... Napraviti najljepšeg snjegovića...
Ma otići izvan gravitacije Zemlje, pobjeći odavdje, vidjeti beskraj crnila, mnoštvo bijelih točkica, ne osjetiti tlo pod nogama...
Ali najviše od svega, otići u zagrljaj voljenoj osobi, stisnuti se snažno uz nju... Osjetiti otkucaje srca na grudima, nježne dodire na koži... poljubac... pogled...
Otići da me uzme, i da me ne vrati nikada više...
08.09.2007. u 15:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar