Između sna i jave

Postoji bezbroj razloga zašto te volim.I svakoga dana pronađem još poneki novi razlog zbog kojeg jednostavno ne mogu, a da te ne volim..
Pronašla sam na tebi stotinu posebnih mjesta koja volim. Svaki dan najviše na svijetu volim...neko drugo mjesto :)) Eto, danas na primjer, najviše od svega volim... tvoje usne. Mislim da bih mogla napisati priču o njima.
Kako volim taj njihov savršen oblik i boju. Njihov okus i taj osjećaj koje izazivaju u meni dok nestrpljivo priželjkujem da me dotaknu.....
Volim ih gledati kad prstom nesvjesno prelaziš preko njih dok gledaš u daljinu i razmišljaš. Dok pripaljuješ cigaretu. Ili dok  s uživanjem oblizuješ žlicu punu kesten-pirea.......
Volim ih kad šute. Ili kad su onako vragoljasto nasmiješene. Kad me izazivaju, kad mi se približavaju, kad me ljube. Volim ih i kad su mirne i ozbiljne. Sigurno bi ih voljela i da su tužne.
Volim ih kad mi pričaju, kad me ispituju, kad me provociraju i zadirkuju, i kad mi pjevaju:)
Volim zvuk njihovog smijeha dok ti pričam besmislice. One užarene uzdahe kad ti sramežljivo otkrivam svoje skivene želje. Dječje smirene dok spavaju.
Uh...i jako ih volim  kad su udaljene od mojih samo jedan neizvjestan trenutak. Kad mi nestašno šapću na uho, kad mi kliznu niz vrat, kad nestaju ispod moje kose, kad zalutaju na dijelove koje sad najradije ne bih spomenula....kad mi nježno i meko prelaze preko kože....i kad se upijaju pune želje kao da će ostaviti trag.
Kako ih volim kad me zavode, uznemiravaju, podižu plimu.....kad me škakljaju, maze...kad me smiruju...
I kako ih volim kad me uspavljuju. Kad mi nedaju spavati....A ujutro...da, naročito ih volim ujutro kad me bude na svoj poseban način....i volim ih svakog dana jer znam da me nestrpljivo čekaju.
mmmm...da...baš ih volim...:)

....e..tako se voli...prelijepo....ovo je savršenstvo..još ako je uzvraćeno...onda je život ispunjen...ljubim ruke milostiva-svaka čast

Prekrasno napisano, gotovo da sam mogao ćutjti svaki trenutak koji si pretočila u riječi,savršeno jednostavno, toplo i puno. Šteta što se gotovo nitko nije odvažio napisati kometar na ove divne riječi. Možda su ih ostavile bez riječi, ili jednostavno ima jako malo ljudi sa dušom i srcem. Moj naklon štovana damo!