Da..da...da...to sam ja..converse baby..

Jutos se probudih,ogorčena i umorena kao i svakog jutra..Vidjeh dan je,opet su upalili svijetlo da me razbude...Neka nova lica prošla su pored kuće,a ja sam samo gutala dim u kutu sobe i osjećala samoću tih zastranjenih duša.I žao mi je što se pretvorih u biljku..Biljku koja nema korijena..Biljka kojoj su unaprijed isključeni svi oblici zadovoljstva..Biljka jeseni..
I razbijem zrcalo!Namjerno..Uzmem ga u ruke i zafitiljim dolje na pločice..Ono se rasulo,poput klikera ne staklu..Taj zveket me još više zaboli i shvatim:Nema povratka.
A znam se smijati svojim tamnim mislima..Toliko jako da na kraju zaplačem..A smijem se praznini.Smijem se magli i osušenim travkama..Mrtvim stvarima..O kako su hladne i lijepe..Zato sam voljela i njega.Mrtvog,lijepog,i sjetnog..On mi je donio prvu pravu jesen života..I ta jesen od onda još traje..
Godinama.
U tišini,gutam dim u kutu sobe..

Reći ću ti samo, lijepo napisano i da si premlada da bi imala takve misli, da bi to mogla tako osjetiti. ZAto, živi i budi puna optimizma, toliko toga je pred tobom.