Da..da...da...to sam ja..converse baby..

Ako ga možeš satim gledati,željeti,ne moći imati a ne pustiti ni suzu...

Što je stvarnost kada mi ruke krvare i ja ne razaznajem zvuka niti slika...Hladno je,u transu mi se tresu kapci,vjeđe mi ubija svijetlost,pomozite,previše mi je,PREVIŠE MI JE ISJEČAKA...Ne mogu to podnijeti,NE,utrobu mi razara tupa bol..Nešto se događa,nešto je učinjeno...Netko me je pribio na zid i zabada mi igle u vrat,netko me sakati...U što gledate KVRAGU?Ja sam jebeni Isus na križu!!!Pomozite,što gledate..Prljav sam,trebam vodu da sperem svu ljigu sa sebe..U što gledate KVRAGU?!!UBIJTE ME!!ČUJETE LI ME PASJI SINOVI?!Jezik me ne sluša,ne mogu micati njime,udovi su mi oduzeti,drogirali su me,o KURVINI SINOVI,NELJUDI,PASJI SKOTOVI....Trunem,a ne mogu gledati..Osjetim kako se crvi uvlače u moje rane,osjetim smrad vašeg gledanja i cerekanja..Osjetim ugrize zmija otrovnica,O U KOJU SAM TO RUPU ĐAVOLU ZAPAO???!!BOŽE;ŠTO SAM TI SKRIVIO?!Bože...Bo..ž...Agrhh..hhh....h....oh...
 
Snimka je prikazivala mršavog nagog tridesetogodišnjaka pod velikim stablom u središtu velikog močvarnog dijela sjeverne Dakote..Stigla je federalcima u velikoj žutoj kuverti obljepljenoj slojevima smeđeg ljepila.Smatralo se da je čovjek ubijen,kako je 3 sekunde prije kraja scena prikazivala njegovo tijelo kako visi u zraku i klati se o granu o koju je bilo obješeno.Nitko ga nije poznavao,niti je leš ikada pronađen.Slučaj je potresao obližnje države,no napredovanja nije bilo zbog čega je i zapostavljen,naposljetku i zaboravljen.

Igramo poker i prodajemo se vragu.Došli dmo do trenutka kada treba dijeliti.Stavljaš mi karte na stol i predaješ se.Želiš što prije završiti ovu igru,nemaš više strpljenja.A ja sam mirna,hladna krv teče mojim venama.Tako se predaješ uvijek,kao da ti nije stalo.Sunca u ovoj sobi odavno nema.Sada smo hladni,neznani i tupi.Ostarili smo u mjesec dana.Pepeljare više ne praznim.Dim mi guši oči,hladnoća grize prste.Postali smo beskućnici.Prazne boce oko nas skupljaju prašinu.Ormari bez vrata,ogledalo rasuto po podu.Dvije trule maline u posudi bez dna.Propadamo,stari moj.Najduža pauza moga života.

Mirno...Stojim u liftu kraj nepoznatog čovjeka.On mi se smješi a meni postaje neugodno..Izgleda normalno..Stariji je od mene..Neobrijane brade i kestenjastih očiju..Nasmješeni neznanac.Gledam u pod.Pritiska sve brojke.Stajemo na svakom katu.Okej....Hvata me strah.Uočavam starke koje nosi..Heh,neki otkačenjak..Dolazimo na moj kat i ja izlazim.Otvara mi vrata i dalje se smješka..Izlazim i žurim u stan.Čujem grohotan smijeh iz lifta i pričinjava mi se da izgovara moje ima.Ulazim u stan i zaključavam se dva puta.Goni ti to!

Dok palim cigaretu ti gledaš u moje duge prste i sanjaš da ih ljubiš.Dok hodam ti pratiš ritam mojih bokova,i baš svira pjesma uz koju bi me volio grliti.Gledaš me nesmotreno i nekontrolirano ti se trza svaki mišić..Želiš me zakačiti i izmamiti mi osmijeh na lice..Svijetla padaju na moju tamnu priliku otkrivajući privlačnu hladnoću plavih očiju..Čini ti se da izgovaram tvoje ime..Kad nam se susretnu pogledi ti ispraviš ramena i podigneš bradu..Ova igra silno me zabavlja,i trudim se da sve ostane na igri..Sanjaj me kad se noćas pripijen vratiš kući.Razmišljaj šta si ostavio iza sebe..Moji pokreti su ti se uvukli pod kožu i želiš se stopiti s mojim leđima,doći mi blizu,dovoljno,da osjetiš moj umoran dah..Želiš mi proći kroz kosu i usnama dotaknuti vrat..Želiš me častiti koktelima i zagrliti,štiteći me od gladnih muških pogleda..Želiš da ti se predam i dotaknem grudima tvoje grudi..Dečko,ja sam zauzeta.. :)

Iznenada noć se spustila preko krova pa u dvorište,prve zvezde čim se pojave u tvom oku nađu sklonište.Opet bih krenuo tamo kuda idem noćima,da se sklonim i da slučajno potonem u tvojim očima.I krene sve isto ko pre u kratkim talasima,i osetim da dolazi plima...Napolju je vreme pogrešno,skoro da me i ne zanima..Ja bih s tobom negde otišo pa bi tamo bili danima..JER TI NOSIŠ TO;BADEME I SO I U OKU ZRAKE SUNCA...TI OTERAŠ SVE HLADNE TALASE DA NE STIGNU DO MOG SRCA..KADA DAN JE DUG MIRIŠEŠ NA JUG,I SVE NA DOBRO KRENE..JER TI NOSIŠ TO-BEDEME I SO..
 
 
 

                          Toliko  dugo sam joj dosađivao
                      da mi je dala maleni poljubac da me otjera...
                  
                               Ne ide to tako...

Valna duljina tvojih pogleda probila je zvučni zid mojih osjetila.Neću da ovo veče završi.Krv je postigla točku ključanja a ti me pitaš za razlog.Šta ja znam zašto?!

Zaljubila sam se...Ma vraga,nisam,samo je......
A svirale su cajke...
S dva piva isuta u sebe...
Smotan je i jednostavan...
Kad mu priđem sav je bitan...
Kad odšetam gleda me sa stepenica...
Šapuće sa svojm prijateljima...
Kad mu uputim pogled izbjegava ga...
Prvi put sam ga vidjela 1999. na rođendanu dok smo bili klinci...
I onda mi se svidio,a bila sam bebica...
I nakon 8-9 godina ja sam ga prepoznala...
Još imam tu sliku...
Znam šta bi on samnom...
Al` sam na neki način predobra za njega...
On je u prednosti što je jednostavniji od mene...
Kaže da se nikad nije zaljubio...
Slavi Novu u Novom Sadu...
Rekla sam mu da tamo imam stan...
 Tek usputno...

 Boca na stazi nije sama ako ima vjetra.Dan nije ugašen ako ga nije pogodila strijela  prezrivosti.Mi nismo budni ako nemamo odraza u stropu.Snovi nisu lijepi ako nisu tajanstveni.Voda je crvena ako si zaljubljen,crna ako si ljutit,plava ako si tužan,žuta ako si sjetan,zelena ako si umoran..Koja je vaša?    Ljubičasta?
Sjena u sjeni
Trag u mraku
Sjeta u tebi
Tijelo u zraku
 
Miris cimeta i tvoja put,recept za ovjekovječen san,savršenstvo u obali tvoga vrata,piće prosuto po zidu sjećanja,intenzitet boli i opori šećer na vrhu moga jezika,riječi opustošene razumom..
Tamo gdje je rasuto neka ostane nedirnuto-opomena budućim odlukama.
Mozak je preslab za jako i prejak za slabo;relativnost mišljenja.
Prekrasan svijet!!!!!!!!!!!!!

Sjenke na stropu..Opet je stigao..Moj duh..Zovem je Alexie..Zvuči francuski,profinjeno..Voli me posjetiti..No ne može pričati.Zavjetovala se na tišinu..Ne znam koliko je stara ali mislim ne više od mene..Izgleda tužno,ali je razveselim..Pritvorim vrata da nas ne vide i onda se kartamo..Ja joj gatam,ona se nasmješi...Zna da volim kad mi pravi društvo..Prije je crtala...Sada samo prstima isprepliće zrak..Zna me škakljati svojom kosom..Tada se i ja smijem..Kakva ludost,pričam sa duhom.Ali pred njom se pravim da je to normalno..Ne želim da me napusti jer me uči svemu..Kako šutjeti i biti sretan,kako umrijeti a biti živ..Ima staru poplunsku pidžamu,ali mi ne prilazi previša jer mi je tada hladno..Ona to zna i zato je tužna..Da je bar mogu zagrliti..Najviše voli promatrati nebo s moga prozora..Ja zaspim,i ujutro je više nema.Nestane negdje u zidovima..Ne izlazi iz sobe..Boji se ljudi,pasa i automobila..Voli moju toplu sobu..Može čuti glazbu..Puštam joj A.L. Webbera,Billa Haleya..Opere je opuste,kao i božićne pjesme..Malo je niža od mene,ali ima slične oči kao ja..Nagovaram je da mi kaže svoje pravo ime no ona se samo hihoće...Pretpostavljam da se ubila,jer ima crne tragove na zapešćima..Zna plesati valcer i to puno bolje od mene..Ponekad me preplaši jer stane iza vrata i grebe po njima.Moje baka misli da imamo miševe..A to su samo Alexieini dugi prsti..Ponekad mi i preslaže odjeću kako ona želi..Ne vidi boje,ali znam da joj se najviše sviđa moja crvena kućna haljina..Lice joj je malo modro,to je zbog studeni na koju je naučila..U njenom svijetu nema topline.Divim se njezinoj ljepoti i hodu..Mogla je biti manekenka..Sad je samo duša zalutala u mojoj sobi..Alexie...

Polegnuta na krevet,gledala je bijeli zid ispred sebe.Zid bez slika,zid bez uspomena.U zraku je visila težina sivila dana,u sobi je prevladala boja sepije.I čulo se tiho kapanje.Grad plače a ona je opet sama.Zatvorena u sobi bez granica..Zidovi su samo prividni,a to nije soba već stratište.I to nije njen život,ne to nije ona,to je neko drugo dijete obučeno u naličje žene.Ogoljela i istrošena umorom,sklapala je oči svake sekunde,no one su se ponovno podizale poput zastora.Nije imala mira.Nije si oprostila.
koliko snage treba za oprost i priznanje?
koliko vremena da se soba napuni policama i svjetlom,mekoćom i toplinom?
koliko volje treba da zavoli novi pogled na grad,mjesto kojim će kratiti vrijeme u noćima bez sna i cigareta?
I,HOĆE LI POBJEDITI PROŠLOST;ŽIVJETI SADAŠNJOST;ZASLUŽITI BUDUĆNOST?

Zar je bitno tko će pobijediti?!Osiječko bu i dalje bilo 10 kn?!!(kaže Zvone)
Neka pobjedi SDP,ukidaju crkvi 20% nečega!Bitno da ukidaju!(kaže Dario)
Gdje su nestali svi pederi?!U BigBrotheru!(kaže Patak)
NA HSP-ovoj rekalmi piše:Ljudi koji dišu. ...Ma dajte... :) 
Juče se dogodilo par gluposti koje su me uplašile i uzrokovale osjećaj straha i opreza:crna mačka mi presječe put,dok sam išla kod starog skoro me zgazila hitna,mjesec je bio pun,skoro smo sletili s ceste jer je na njoj bila repa veličine glave pala sa traktora,pored glave mi je proletila flaša prazne Bavarije... I TKO JE SAD TU LUD?!

Za koga ćete glasati? Za ˝idemo dalje˝ ,˝ti odlučuješ˝ ili neku drugu stranku?

Kako da oraspoložim dečka????Pao je u depresiju,ljut je na cijeli svijet,boji se da će me izgubiti...Znam da me voli,ali teško izdržavam njegovo neraspoloženje koje prelazi i na mene.Ajmo,navalite glupi i pametni komenti,pomoć je HITNA!