Danny
Danny
Smije se.I gleda.Upija svijet.U svemu vidi dobro.A ja tražim sreću tamo gdje je nema..Napisat ću mu rekvijem..Na jastuku..i kad sljedeći put pobjegnem prije jutra,on će se imati zašto smijati..Sjenke i miris u sobi...Zidovi-nijemi svjedoci..A vrijeme ne teče.Napravili smo stanku života...U tom međuprostoru smo tek otkrili što je život..
Danny,ne brini,idem samo po kavu,i mlijeko...Trčim u trgovinu u kaputu ispod kojeg se nazire ogrtač..Ludilo..Ne marim za uporne okrivljujuće poglede..
Zatim trčim uz stepenice..Ulazim..Čujem vodu..On stavlja da prokuha i skotrlja se natrag u krevet.Ja razgrćem zastore i po bezbrojiti put smješim se vrhovima nebodera i Suncu kojeg bodu antene..Svijetlost mu pada na lice i on mumlja da me voli,da me voli..samo da ugasim Sunce..To mi viče a ja se smijem.Ne voli kad pušim u stanu..Stoga odlazim u malenu kuhinju,otvaram prozorčić prema dvorištu,i gledam,magla,vlažni zrak i tek probuđene ptice...kava je gotova..Danny!!Hajde mali,vrijeme je da ponovno budeš odrastao...on više ne mumlja..zapao je...Ja dotrčim do radija i odvrnem do kraja našu najdražu stanica..On se meškolji,diže glavu,te me uhvati za ruku i baci kraj sebe..Počnem ga škakljati,on me guši jastucima...Vrištim od smijeha,on se smije dok psuje dan,i kavu i mene,i ovaj neudoban stari krevet..Susjeda lupa metlom po stropu..Tiše vi u potkrovlju...Mi je čujemo i nastavljamo..Jer ništa nije bitno...Osim novog početka ovog predivnog sna...
05.10.2007. u 11:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar