DDadooooooooo

Tramvaj broj 13
Vozio se u tramvaju broj 13 Vukovarskom ulicom. Bilo je hladno I prozori su bili zamagljeni.
Zbog toga pogled mu je lutao unutrašnjošcću tramvaja. Tramvaj se vukao polako I minute su sporo prolazile. Neka žena ušla je na stanici. Stresla je snjeg sa sebe , raskopčala malo jaknu I skinula kapuljacu. Pogledala je u njega I pogledi su im se sreli. Udarac je bio jak, nikad se još nije suočio s takvim udarcem ljubavi ili nečega sličnog. Naježio se I srce mu je poćelo ludo tuči. Osjećao je kako ljubav struji iz te žene prema njemu, a isto tako on je slao ljubav njoj u valovima plime. Shvatio je da bulji I skrenuo pogled. Bio je dobro odgojen I još ko maloga su ga učili da nije pristojno buljiti. Gledao je u pod I osječao navalu rumenila u obraze. Nije mogao više izdržati I pogledao ju je ponovo.Kratka crna kosa, prekrasan mali nosić, usne na kojima je bio tek nagovještaj smješka, tanak vrat I oći. Da velike crne oći koje su gotovo bez treptanja zurile ravno u njegove. Pa to je ljubav na prvi pogled pomislio je. I vidio je sebe kako joj prilazi I nevješto zbori nešto o ružnome vremenu te mu ona bez zadrške povlađuje.Vidio je sebe kako joj govori svoje ime I dobiva njeno. Vidio je sebe kako ju poziva na kavu ili čaj vrući, a ona pristaje. Vidio ih je kako piju vrući napitak u zadimljenom kafiću razgovaraju I smiju se. Vidio je kako zatim ruku pod ruku šecu kroz mecavu koja im ne smeta jer u njima je proljeće. Vidio je I osjetio nježan poljubac pun ljubavi a ne strasti koji se dogodio spontano pred njenom kućom I koji je trajao I trajao I trajao. Vrata tramvaja su se otvorila I prenula ga iz misli.
Bila je to nejgova stanica pa je izjurio iz tramvaja. Tramvaj je krenuo I on je pogledao u njega. Kroz obrisano mjesto na zamagljenom prozoru dva žalosna crna oka gledala su u njega I zatim otisla. Tužno je stajao I mislio u sebi najgore o sebi. Koja je budala, idiot, papak, pa upravo je propustio ljubav koja ga je dotakla. Okrenuo se I osjetio nalet zime koja ga je okruživala. Navukao je kragnu I snuždeno krenuo kući gdje ga je čekala samoća.
Sljedečih se mjeseci kad god je imao vremena vozio u beskonačnost tramvajem broj 13.
 

Ma normalno da je fikcija. Ljudi svaki dan nekoga ugledaju u tramvaju i ne naprave ništa. Osim toga može ti se dogoditi da kad priđeš toj osobi koja gleda u tebe ona kaže karte na pregled molim:))))))
Misliš da je dobro napisano, ja baš i nisam siguran, piso sam bez emocija.

Imaš pravo ništa nemožeš napisati bez emocija, čak i poreznu prijavu pišeš sa puno emocija(druge vrste ali emocije) Da da bez sex emocija:))))))))))