Da..da...da...to sam ja..converse baby..

Sad mi se jede pita s višnjama ili jabukama,onako u soku od limuna,na porculanskim ovalnim tanjurićima..Njami..To još nisam naučila praviti....Ili biskvit s marelicama..I pleše mi se...Onako divljački,bacaka mi se u gomili..Pije mi se..kruškovac..Piće za dame,znači pogrešno za mene...Nisam pila jaaako digo..Fali mi ta gorčina,silina glasa koju onda imam...Bol je prevelika i premala..Sve je tako...Veselo...I jede mi se sataraš,ljući..Hm..Da mi se da ustat s ove stolice i napravit nešto od toga..Jedu mi se i jagode...Mandarine su mi preko glave...Vozi mi se auto,tamo negdje prema moru..U zavojima..A svijetla i miris soli otkrivaju da smo blizu...Htjela bih vratiti neke trenutke...Htjela bih se vratiti u ono jutro kad sam istrčala bosa u snijeg..Zarobila sam snove u srce,a bilo mi je samo šest..Nepunih..Htjela bih vratiti taj dio života...Kada sam u njivama vidjela babaroge..Tada se nisam bojala života..To su bile samo male stvari za malog čovjeka..Imala sam dvije ruke koje su me branile od svih strahova.Sada,imam samo ove svoje,hladne,drhtave i izmučene..a tako sam htjela biti velika..I dalje mi se jede nešto..idem si napraviti griza i posuti ga kavom ili čokoladom..Hm,miris djetinjstva...