3
Još jučer je sjena tuge
nad moje se srećom svila,
još jučer sam tužan bio,
uplakan sam bio.
Kapi rujna vina
lijek su bile, da mi ublaže bol
da me bace u zaborav
jer ona nije moja.
A danas sam sretan,
vedar, sunce za mene sja,
s mojom srećom
sad se poigrala sudbina.
Njene me ruke tješe,
ljube usne meke,
drhtavi me glasom
zove i oproštaj traži.
Nek sad vrijeme stane,
nek vječno traje ovaj dan,
jer ja ne želim sutra,
tek možda sve je san...
11.10.2007. u 17:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara